среда, 27. мај 2015.

Tamni vilajet!

U našoj nrodnoj književnosti se pojavljuje priča pod nazivom Tamni vilajet.
 Nekada davno grupa vojnika je naišla  na veliku rupu u zemlji, nalik na ogromnu pećinu ili tunel. Hrabrost vojnička ih je povela unutra. Gazili su po nekoj čudnoj kamenitoj stazi. Iz dubine mraka je dopro glas koji je govorio:
-Ko uzme kajaće se, ko ne uzme kajaće se!
Jedni su mislili:
-Što da uzmem kad ću se kajati?
 Drugi su mislili:
-Bolje da uzmem, pa neka se kajem!
Kada su iz mračnih dubina izašli na svetlost dana kajali su se i oni koji nisu uzeli i oni koji su uzeli.  Naime ono nije bilo obično kamenje, već drago kamenje.
Nazad niko nije mogao!
...
Narodna mudrost nema uzaludno toliko trajanje i nije čudo što se održala kroz tolike vekove. Čitav život je takav. Rađamo se, hodamo kroz svoje vrame nekada uspravno, nekada pognuto, nekada se skrivamo  od drugih, a nekada i od nas samih. Jedno je sigurno- da se nazad ne može.
Vreme pokazuje ispravnost naših odluka. Ispred svakoga od nas je sadašnji trenutak koji može da ima bezbroj pravaca. Svaki pravac može da donese  i odnese nešto, pa bilo ono lepo ili ružno. Sami odlučujemo, sami imamo pravo izbora.
Neki kažu da je to sudbina.
Možda je i kod drugih naroda običaj da se najbolje zna tuđ posao, svi znamo šta je neko trebao da uradi, a pred sobom zatvaramo oči i ne želimo da vidimo istinu. Možda smo i svesni svojih mana ili mana najmilijih, ali ne želimo to da prikažemo, već pribegavamo idealizovanju, pa smo bolji, pametniji, darežljiviji ... nego što smo to u stvarnosti.
Ako se okrenemo starim vrednostima tradicije i tradicijske kulture obnovićemo praiskonska saznanja  o vrednostima življenja.
Oduvek su roditelji voleli svoju decu i o tome ne treba ni govoriti ili raspravljati. Danas smo postali toliko bolećivi da ih prezaštićujemo, činimo od svoje dece osobe koje su nesposobne da žive bez nas samih. To nije podrška.To je lično činjenje štete nama najdražim bićima.
Nekada smo skloni sažaljevanju samoga sebe, pa se žalopojka proteže na sve sfere života.Tada je teško i nama i drugima.
Neki u svemu vide samo probleme, oni ih preokupiraju , pa tako šire negativnu energiju, koja nikome ne prija.
Što god da činimo naći ćemo se u tamnom vilajetu. Svakako ćemo se kajati kad budemo izašli iz njega. Na nama  je da otkrijemo drago kamenje koje se nalazi pod našim nogama!
Jedna malo tamnija slika.  Ne baš vilajet, ali...

Нема коментара:

Постави коментар

Dragi prijatelji ukoliko imate komentar na pročitani post slobodno napišite.Hvala!