субота, 17. децембар 2016.

Moja prva knjiga

Danas je na moj sto pristigla knjiga. 
Žuta lubenica se osmehivala sveže odštampana i nadahnuta tajanstvenim životom koji je tek očekuje. Da li će ili neće pronaći put do čitalaca, ostaje da pokaže vreme. 
Do tada reč, dve o poklapanju niza događaja koji su omogućili njeno nastajanje.
Negde u jeku sezone lubenica i slučajni odabir baš žute,  dodirnulo me je sećanje na jednu žutu lubenicu koja je u nekom trenutku obeležila živote mnogih.
Letnja vrućina i mir  doneli su reči. Reči su prerasle u priču. Priča je dospela na blog.  Tu su je čitali mnogi.  Pročitala ju je Veselinka Stojković, koju  opet igrom okolnosti ili slučaja, upoznah na svemoćnom internetu. 
Veselinka je široke slovenske duše, pa ju je objavila na ,,Bašti Balkana".  Jelena Milošev je priču objavila na Fejsbuku. Preko njenog profila priča je dospela do Andree Beate Bicok, koja se ponudila da uradi lekturu i recenziju za niz priča. Odlučila sam se za one, meni veoma drage.  Ona im je udahnula neki novi život. Dala im je krila i priče su poređane u niz počele da liče na knjigu. 
Posle pretraživanja po internetu i odabiranja izdavačke kuće,  sasvim slučajno sam došla do g Stevana Krsteca i ,,Kreativne radionice Balkan". 
Elektronski materijal je dobio novi oblik. Dobio je životnu energiju. Odštampana je knjiga. Danas je ovde preda mnom. Ja je predstavljam vama, poštovani čitaoci. 

Radost žute lubenice.

Knjiga se nože poručiti na mejl adresu, 
djukanovic.vesna63@gmail.com

4 коментара:

  1. Сузе су ми кренуле, топлице, и од ове приче, и од мојих сећања.
    Срећно, Весна, и у здрављу!!! И ништа није случајно, па и овај тренутак у који Ти је стигла књига.
    Поздрави Теби, породици, сарадницима!

    ОдговориИзбриши
  2. Кад прочитах твоје предстаљвљање књиге размишљах: Боже, нешто надприродно повезује људе. Интернет је само нова, бржа техника до тог чина. Веселинкино стваралаштво познајем од средњешколских дана, твоје сам стваралаштво упознао прко Гугла, и одмах сам запазио природност казивања, смисленост казаног, дивне поруке, искуство које може бити сваком од користи. Стил, лакоћа казивања плене и уливају поверење... Желео бих да не претерам у својој искрености. Душан Ђорђевиђ Нишки

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Хвала Душане. Случајност или не, не знам. До пре пар година нисам ни помишљала о тако нечему, а догодила ми се књига.
      Прелепо је слушати такве речи. Надам се да их заслужујем.
      Поздрави!

      Избриши

Dragi prijatelji ukoliko imate komentar na pročitani post slobodno napišite.Hvala!