четвртак, 2. новембар 2017.

Druženje sa učenicima Osnovne škole ,,Gligorije Popov" Rusko Selo

Da se ništa ne događa slučajno i da je sve što se dogodi predodređeno da se dogodi,  jeste druženje koje je u Osnovnoj škloli Gligorije Popov u Ruskom Selu organizovala moja draga školska , a sada dugogodišnja prijateljica Piroška Berta. Mnoge smo dane provele u bliskim razgovorima i bezbrižnosti mladosti. Onda su usledili neki sušni dani druženja. Svaki ponovni susret je donosio novu radost. Videle su se tuge i radosti.  Pogled i osmeh se nikada ne menjaju. Zagonetni kao uvek i iznad svega prijateljski. Poziv za gostovanje je doneo radost merljivu Radošću žute lubenice.
Svoji na svome: beli zidovi , fotografija Vukova,  a suprotno od njega Beli Anđeo.
Posmatra me.
Odobrava.
Bdi nada mnom od prvoga susreta mileševskog. 
Ispostavilo se da je jedan školski čas druženja malo za obe strane. ,,Radost žute lubenice,,  se predstavila učenicima starijih razreda.  Naravno birala sam priče, trudila sam se da ih ne opteretim tugom i temom koja donosi zebnju.  Birala sam one vedrije. Razgovarali smo o ujacima, kućnim ljubimcima i doživljajima koji nas povezuju.  Bilo je smeha i interesantnih komentara. Priče su tekle, pojavile su se  teme za neke buduće priče i  napisane reči.
Na samom kraju druženja čekalo me je pitanje zašto se knjiga baš tako zove...

Blo je slika na svili i bombona. Tu su fotografije.










Hvala Piroški.
Hvala nastavnici.
Hvala učenicima na radosti koju mi je susret doneo.

1 коментар:

Dragi prijatelji ukoliko imate komentar na pročitani post slobodno napišite.Hvala!