jato čvoraka leti
odjekuje mir
Hvala posetiocima ovog bloga. Nadam se da ćete uživati u mojim pričama i slikama na svili. Svaka sličnost sa likovima i događajima je slučajna.
![]() |
| Panorama s brda El Karmel |
Još jedan biser Gaudijevog genija, smešten podalje od centra Barselone na brdu El
To je mesto gde se sjedinuju arhitektura i priroda, kao i u svemu što je Gaudi projektovao. Priroda je osnova sveg čovekovog postojanja, a čovek je njen sastavni i neizbežni deo. S tom razlikom što je ovde ljudsko ugrađeno u prirodno, s neizmernim njenim poštovanjem.
![]() |
| U pozadini Austria gardens |
![]() |
| Stazom do vrha |
Gaudi je iznad svega poštuje njene odlike i ugrađuje ih u svoje građevine tako spojene i nigde viđene su neponovljivo divne. Koliko je znanja umeća i truda uložio u park kazuje činjenica da je radio na njemu punih četrnaest godina.
Po ideji grofa Eusebija de Guelja, na tom mestu je trebalo da bude naselje sa luksuznim stambenim kućama, ali su prilikom početnih radova pronađeni praistorijski ostaci pa se od te ideje odustalo. Svedoci te ideje su par zgrada u ,,Gaudijevom" stilu, takozvani Paviljoni. Danas su tu muzejske postavke. Gaudi je pretvorio mesto u park koji je danas pod zaštitom UNESKO-a.
Do parka dolazimo gradskim autobusom i posle nekih četrdesetak minuta vožnje strmim usponom, od centra Barselone gde smo izašli iz voza, stižemo.
Karte za park smo izvadili on lajn, kako bismo uštedeli vreme i čekanje u redu. Naravno brzo i lako ulazimo u veličanstveni zeleni prostor prepun kao lavirint uređenih staza, svodova nalik pećinskim stalaktitima i stalagmitima, dvoranama koje skrivaju tajne , prelepim platoom, biljkama iz celog sveta ...
![]() |
| Vijadukt |
![]() |
| Klupa Zmija |
![]() |
| Kod Tri krsta |
Iako su se kišni oblaci nadvili nad Barselonom, a i u najavi civilne zaštite stizalo obaveštenje o nevremenu i da se ne izlazi bez potrebe, imali smo sreće. Jesmo pokisli, ali smo ono najgore -poplave koje su zahvatile ne samo Barselonu, već celu Kataloniju izbegli. Narednih dana smo videli njene posledice.
![]() |
| Iza deo hipostilne dvorane i Trg prirode |
Da se okrenemo parku.
U lepšem nisam bila. Da pomenem čuvene predivne Bahajske vrtove...ali ovakva originalnost nigde nije viđena i jedinstvena je na svetu.
Napravili smo kakav takav plan obilaska, ako je tako nešto uopšte moguće. Kroz lavirinte zelenila se penjemo stazama do najviše tačke parka na visini od sto osamdeset dva metra - Tri krsta. Oni podsećaju na stalagmite, jer izrastaju iz zemlje i označavaju tri krsta Kalvarije. Ovde dva pokazuju strane sveta, a treći je usmeren prema nebu- Božanskoj volji. Okružuje ih spiralno stepenište, po kom je iz razumljivih razloga zabranjeno penjanje. Sa tog mesta se pruža najlepši pogled na Barselonu, Sagrada Familiju i predivno Sredozemno more. Mada je kiša sipila, a uspon zahtevao napor, nagrada je nemerljiva.
Spuštanje strmim stazama donosi prolaz kroz staze dva nivoa, kameni vijadukti koji podsećaju na karijatide i vulkanske stene, prirodnih boja kroz koje lako prolazi vetar sa svojim pričama. Sve odiše originalnošću i blagom misterijom. Te se na trenutak se čini da se čovek nalazi u nekoj začaranoj šumi ogromnih pečuraka i stabala neobičnih krošnji. Oblici prirodnih boja terakote sužavaju se i granaju čineći mrežu isprepletenu tako da liči na vreže ladoleža ili bostana.
![]() |
| Još jedan prikaz godišnjeg doba |
![]() |
| Tavanica |
![]() |
| Ne može se ostati bez daha |
Tu je i prelepa Hipostilna dvorana sa osamdeset šest dorskih stubova koji na tavanici imaju ukrase i koji čitav ogromni plato- Trg prirode, drže na svojim plećima. Na tavanici, ako se tako može reći, se nalaze ukrasi. Četiri najveća mozaika prikazuju četiri godišnja doba - simbolično Sunce u različitim bojama, simbolizuju sunčeve aktivnosti kroz godišnja doba i četrnaest manjih koji prikazuju motive Mesečevih ciklusa. Zadivljujuće, sve je živih boja načinjenih od razbijenih keramičkih pločica (trendakis mozaici). Tu je i ono što se ne vidi : sistem za sakupljanje kišnice ugrađen u tavanicu. Sve to zajedno nosi na sebi Trg prirode sa velikom klupom u obliku zmije koja je kao i sve što je Gaudi radio ukrašeno razbijenim keramičkim pločicama. Kažu da je to najduža klupa na svetu.
Tu je i El Drac - nezaobilazna fontana koja predstavlja guštera koje je postao obeležje Barselone. Njegovo blistavo šarenilo oprano kapima kiše, iako gordo, ipak dozvoljava da se brojni turisti naslone, pomiluju ga, dodirnu i naravno fotografišu pored njega.
![]() |
| Detalj |
![]() |
| Na stepeništu fontane |
![]() |
| Paviljon |
Zgrade u sastavu parka su paviljoni istih karakteristika kao sve Gaudi građevine- mekih linija, šarenih boja, koje opet simbolizuju jedinstvo čoveka i prirode. Sve linije na građevinama imaju prirodne odlike listova, grana, cvetova, pećinskih svodova...
Njihovo veselo šarenilo daje utisak boravka u nekoj davno, u detinjstvu, pročitanoj bajci...
![]() |
| Kod ,,guštera" |
Sve je to lepo ušuškano u brdo. Ništa ne odudara. Ne narušava njegov mir i lepotu. Sve zajedno je stopljeno u savršenu sliku Gaudijevih nastojanja da spoji božansko i ljudsko, ali i da nas nauči kakao da poštujemo oba. Sve to nadleću brojna jata papagaja čiji razgovor odjekuje parkom.
![]() |
| Pogled na Paviljone |
![]() |
| Fontana -gušter |
Nastaviće se...
odlazim poznatom stazom
do granice grada
pričaju koraci zavedeni tragom nepoznatim
to rana jesen
lakim hodom briše linije leta
dojučerašnjeg vladara ravnice
nestaju tragovi u pesku
i daleka prostranstva
ostaje prah smrvljene crnice
u kapi kiše stanuje šapat
i drhtaj krila umirućeg leptira
dok iz visina dopire šum krila
prepoznajem nebo u hodu
oblak koji više nije plav
i zaboravljene reči prijatelja
Dovoljan je pogled se vidi njena različitost i posebnost u odnosu na sve verske objekte koje sam do sada videla.
![]() |
| Glavni ulaz |
![]() |
| Kamena ploča koja priča |
![]() |
| Detalj fasade |
![]() |
| Detalj fasade |
![]() |
| Detalj |
Jedinstvena i upečatljiva dominira ne samo delom, već celom Barselonom. Godišnje je poseti nekoliko miliona turista, a zanimljivo je i to što se njena gradnja finansira isključivo od prodatih ulaznica.
Naravno ulaznice smo kupili on-lajn, a naše vreme za ulazak je bilo tačno u podne. Kako smo stigli malo ranije, ljubazni službenik nas je uputio na prolaz za takve ulaznice, te smo brzo stigli do kontrolnog punkta i ušli, a ono što je sledilo ne može se meriti ni sa čim doživljenim.
Gradnja bazilike je počela hiljadu osamsto osamdeset druge godine od strane arhitekte Franciska de Paula del Viljara, ali je već naredne godine njenu izgradnju preuzeo najčuvenji Katalonac Antoni Gaudi po svojim originalnim prirodom nadahnutim idejama. Na njoj je radio punih četrdeset godina, do svoje tragične smrti. Naime kako je radio rame uz rame sa svojom radnicima , bio je sav prašnjav u i pohabanoj odeći kad ga je pregazio tramvaj. Takav je odnesen u bolnicu za siromašne, iz koje kasnije nije želeo da se premesti i u kojoj je preminuo. Njegov grob se nalazi u kripti Sagrada Familie na dubini od deset metara i simbolično predstavlja temelj svoje najpoznatije građevine.
Osim toga što oduzima dah svojim izgledom, to čini i svojom veličinom. Naime ona je najviši verski objekat na svetu visine sto sedamdeset dva i po metra , što je čini malo nižom od brda Monžuik. Gaudi je tvrdio da ljudska tvorevina ne sme biti viša od božanske.
![]() |
Centralna figura-Raspeće |
![]() |
| Vitraž |
Kada se nađete licem u lice sa ovom jedinstvenom građevinom, jasan je Gaudijev stav. Ništa viđeno nije kao Ona. Jasno je da je želeo nešto posebno, a bio je genije svoje struke, da to mora biti sasvim drugačije od svega viđenog. Tako i jeste Sagrada Familia je savršeno matematički proračunata građevina, prepuna simbolike. Simbolika se ogleda u svakom kamenu ili vitražu , a oni joj daju ono posebno, priču ponovljenu mnogo puta u mnogim verskim objektima, ali ovde sasvim originalno i neponovljivo.
Ima osamnaest tornjeva: dvanaest za apostole, četiri za Jevanđeliste, po jedan za Majku Mariju i najviši za Isusa, što u stvari čini Svetu Porodicu. Tornjevi su završeni ove godine, a gradnja bazilike se nastavlja.
![]() |
| Unutrašnjost |
Spoljašnjost bazilike priča jevanđelja. Praćenje kamenih figura i prikaza na zidovima koji su predivno ukrašeni otkriva život Isusa, od rođenja do smrti.
Tri ulaza simbolizuju najveće vrednosti čovečanstva : veru, nadu i ljubav. Na jednom mestu na fasadi se nalazi Magični kvadrat - zbir uvek iznosi trideset tri što simbolizuje trideset tri Isusove godine na Zemlji. Tu su i velike ploče sa zapisima iz Jevanđelja... molitva ,,Oče naš.."
Potresno i za svako strahopoštovanje.
Kamene statue su pravljene po likovima prvih graditelja Sagrade. Naime uzimani su otisci lica graditelja, tako su oni zauvek postali deo bazilike.
Ulazak oduzima dah. Gaudi je u svim svojim građevinama pratio prirodu, njeno kretanje, disanje, rast. Bog je prvo stvorio svetlost , pa sve ostalo, na kraju je stvorio čoveka. Gaudi se u svom radu pridržavao toga. Prvo me je zaslepela količina svetlosti i njena igra. Pred očima se širi prelepa šuma stubova isprepletenih i obojenih svetlošću koja dolazi kroz brojne vitraže što daje posebnu magiju čitavom prostoru. Na njima su ispisana imena... Igra svetlosti i senke, boje koje su žive. Poigravanje sa okom i umom posetioca je gotovo opipljivo. Najimpresivnija su četiri stuba koja predstavljaju četvoricu jevađelista koji štite razapetog Isusa u sredini. Pričaju svoju priču...
Pravimo pauzu, sedamo na klupe za vernike, duboko dišemo i pokušavamo da shvatimo svu veličinu Gaudijevog genija.
![]() |
| Detalj tavanice - kamena krošnja |
Tome doprinosi i poseta kripti koja je svojevrsni muzej. Tu se mogu videti projekcije koje pokazuju način gradnje, originalne fotografije, Gaudijeva radna soba...
Ono što je meni privuklo pažnju je kako je Gaudi došao do rešenja o tome kako će cela konstrukcija izdržati ogroman teret, jer je zaista impozantno velika. Naime on je pomoću jednostavnih tegova proračunao koliki mora biti temelj da se njegova građevina održi. Impozantno: počeo je sa jednim tegom , pa je kroz obrnutu piramidu dodavao nove, da bi, postigavši željenu visinu sve, postavio na pravu osnovu.
Za vreme Španskog građanskog rata anarhisti su spalili deo Gaudijevih spisa što je doprinelo težem razumevanju njegovih ideja, ali na sreću dosta toga je ostalo.
U podzemnom muzeju se nalazi i spisak svih glavnih arhitekata koji su radili na građevini ili trenutno rade.
![]() |
| Gaudijeva radna soba |
![]() |
| Gaudijev grob |
![]() |
| Tornjevi Jevanđelista- replike |
![]() |
| Replike Toranj Majke Marije i Isusov toranj-replike |
Toliko je toga za videti i osetiti da je nemoguće sve ispričati.
Iako je lepota Sagrade Familie osporavana, a tačno je da ona nema za sada istorijsku vrednost, relativno je mlada za mnoge verske objekte, neosporna je njena jedinstvena lepota i originalnost. Vrednost će joj porasti jer će nastaviti da živi i privlači vernike.
Za mene će kao nizbrisiv trag, čim pomislim, na nju ostati ples Gaudijeve šume i igra svetlosti kroz njene kamene krošnje i listove. Treba doživeti..
Nastaviće se ...
![]() |
Ovako bi trebalo da izgleda kada bude završena. Ići ću...
Nastaviće se ... |
![]() |
| Svetska baština - Casa Mila |
BARSELONA -jedna jedina i predivna.
Sve staje u tu jednu rečenicu.
Ipak ću dodati još koju reč: lepo je doživeti mirise, boje, predusretljive ljude, osmehe na njihovim licima, ljubazne konobare , prodavce...
Ne mogu da se ne setim Olimpijskih igara, Monserat Kabalje, Fredija Merkjurija i njihovo izvođenje pesme na otvaranju letnje olimpijade 1992. godine. Jasno se sećam i Antonia Rebolja kako odapinje strelu i pali olimpijsku baklju... negde na fotografijama smo uhvatili stub na kom je goreo plamen.
Do Barselone smo stigli iz Ljoret de Mara autobusom do Blanesa, pa vozom do Barselone. Vožnja vozom je donela predivan pogled na plaže Kosta Brave i izlazak sunca , pošto je Španija na samom završetku vremenske zone sunce kasnije izlazi- oko pola osam početkom oktobra.
Izlazak iz podzemene železnice donosi blag morski vazduh začinjen mediteranskim biljem, optimizam i radost boravka na dugo željenom mestu.
Korak po korak i ode se daleko. Sve je tu, živost ulica, mnoštvo turista i domaćina koji negde žure... i šatori protestanata na Trgu Katalonija. Male plave pečurke u tišini barselonskog jutra...sve obiluje posebnim šarmom...
![]() |
| Deo Trga Katalonija |
Nismo se dugo zadržali na tom mestu iako je na samom ulazu na trg prelepa fontana. Požurili smo da uhvatimo tragove koje je ostavio veliki Španac Antoni Gaudi.
Prvo kafa u autentičnom katalonskom kafiću uz miris i ukus ćurosa ...Šetajući širokim bulevarom, brzo smo stigli do čuvenih kuća koje je projektovao i koje
svojim izgledom potpuno odudaraju od okoline.
![]() |
| Kuća Mila |
Naime Gaudi je voleo prirodu i sve svoje građevine je izrađivao u skladu s njom (i unutrašnjost i spoljašnjost). Na našoj putanji prva takva nezaobilazna građevina je Kasa Mila , popularno od Španaca zvana La Pedrera (Kamenita kuća). Fasada je napravljena od kamena blago izvijenog. Stojeći ispred nje, uz malo mašte , može se videti njeno lagano pomeranje, poput, kako je to želeo da svetu prikaže Gaudi, morskih talasa. Terase su ukrašene ogradama od kovanog gvožđa prikazane kroz izuvijane vlati morske trave koja se kreće u ritmu Gaudijevih talasa, plime i oseke. Jedna predivna i neodoljiva slika koja mami uzdahe svih prisutnih. ( Nisam izuzetak.) Zgrada je hiljadu devetsto osamdeset četvrte uvrštena u UNESKO svetsku baštinu.
![]() |
| Kod Kuće Batljo |
Još jedna Gaudijeva kuća se ne zaobilazi . To je Kasa Batllo. Građani Barselone je nazivaju ,,Kuća kostiju" jer njena spoljašnjost podseća na ljudski skelet. Balkoni imaju oblike ljudskih lobanja, a sve je ukrašeno razbijenim keramičkim pločicama. Oko ove dve zgrade se okuplja veliki broj turista svih nacionalnosti. Ovde se pak oseća strahopoštovanje prema hrabrosti i umeću arhitekte AG.
Tu je Gotska katedrala La Seu čija je gradnja počela hiljadu dvesta devedeset osme godine. Zanimljivo je što je samo prednja strana ukrašena u klasičnom gotskom stilu. Nalazi se u Gotskoj četvrti koja opet diše na svoj neobičan način, oseća se duh starine, lepota građevna koje traju kroz vekove uz neodoljiv šarm Gotike.
U ovoj četvrti je jedno vreme stanovao i radio čuveni Pablo Pikaso. Lepo bi bilo posetiti i njegov muzej, ali ograničenost vremenom ne dozvoljava. Neki drugi put...
![]() |
| Kod Gotske katedrale |
Ne propuštaju se ni mirisi i ukusi najčuvenije pijace Barselone: La Bokerije. Nalazi se u najčuvenijoj ulici Barselone - La Rambli. Na njenim tezgama je obilje svega : voća, mesnih prerađevina, malih lepo aranžiranih zalogajčića specijaliteta Katalonije kako ih nazivju ,,tapasi"... mene je najviše privukla tezga sa voćem, neke plodove nikada nisam ni videla...
![]() |
Na pijaci Bokerija
|
![]() |
Kuća sa šiljcima Barselona Casa de les Punxes |
Tu je i Kuća sa šiljcima čija lepota oduzima dah. Nju je prijektovao Jozef Puig 1905. godine. Udobno je smeštena na malom trgu, okružena je zelenilom, nenametljivo i stidljivo prikazuje svoju lepotu, jer se senka Gaudijevih građevina nadvija nad njom kao i nad svim građevinama Barselone.
Za sve je potrebno vreme...Nastaviće se ....
Zahvaljuem žiriju Izdavačke kuće Alma- Beograd na prijemu i objavljivanju moje priče
,,Sos od..." u XXV zborniku koji nosi naziv ,,Dvoje pristojnih" - Knjigu je priredio Đorđe Otašević.
Zbornik se može ptočitati na sledećem linku: