среда, 30. септембар 2020.

Kroz tišinu

 


Tišina

Pusta i teška 

U  oblačnom danu. 

Kada je tišina teret.


Dala bih tišinu 

Za tvoju reč

Za njene oči

Njegov glas.


Dala bih tišinu za dobrotu

Što nosi radost

Bezbol i slobodu.

 

Dala bih tišinu za tebe, tvoje srce, ruku

I dušu što nekada beše jasna.

Dala bih tišinu 

Za čisto oprano nebo

Što pokriva dom tvoj.


Dala bih tišinu za razum

I glas pun.

Hodam kroz tišinu.


уторак, 29. септембар 2020.

Zbornik ,,Između dva sveta" U čast Branka Miljkovića

 


Имам част да се моја песма нашла у Зборнику који носи име великог песника
Бранка Миљковића. Хвала организаторима и жирију.
РЕЗУЛТАТИ КОНКУРСА „ИЗМЕЂУ ДВА СВЕТА“ УК „Бранко Миљковић“
Међународни песнички конкурс „ИЗМЕЂУ ДВА СВЕТА“ је завршен, а зборник радова је изашао. Ове године, због ситуације са вирусом и забрањеног окупљања, већег броја људи, неће бити организована завршна манифестација. Индивидуално може да дође ко хоће. Дана 03.10. куповина зборника у ул: Давидовој 2 (од 09,00 – 10,30); Полагање венца и читање поезије пред бистом Бранка Миљковића у 11,00; посета Спомен соби Бранка Миљковића и Стевана Сремца у 12,30 У зборнику су заступљени песници:
Аврић Жељка – Сремска Митровица
Андрић Јелена – Вишеград, БиХ
Апостоловић Јован – Врање
Арсенијевић М. Александар – Београд – НАГРАЂЕН
Бавчић Дина – Горажде, БиХ
Бајровић Емир – Наксков, ДАНСКА
Бакрач Мирослав Мишо – Ниш
Банић Никица – Инђија
Баралија Алмина – Нови Београд
Батин Борислав –
Бибин Милорад – Зрењенин
Бјелица Крунић Даринка – Обреновац
Богдан Сандра – ХРВАТСКА
Богдановић Богдан – Суботица
Божовић Бојан – Крагујевац
Божовић Славка – Никшић, ЦРНА ГОРА
Бојковац Евита – Дервента, БиХ
Бранков Нађа – Вршац
Брукнер Бојан – Београд
Васић Симо – Батајница
Вељковић Софија – Сокобања
Веселинов Илија – Смедеревска Паланка
Видаковић Марло – Бар, ЦРНА ГОРА
Влајин Соња – Рума
Вранић Љубинка Буба – Ниш
Вујошевић Маша – Београд
Вукашиновић Нада – Доња Зелина, ХРВАТСКА
Вучковић Раде Нишки – Ниш
Гаврилиду Живковић Марија – Београд
Гавриловић Зорана – Лесковац
Голић Нада – ХОЛАНДИЈА
Грбић Драгица Драга – Вишеград, БиХ
Гребовић Ранко – Нови Београд
Даниловић Мајо – Београд – НАГРАЂЕН
Дедова Ана – СЕВЕРНА МАКЕДОНИЈА
Драган Поп Драган – Кикинда
Драгић Танара – Бањалука, БиХ
Дулановић Владимир – Нова Варош
Ђапо Мирјана – Београд
Ђекић Слободан – Вршац
Ђокић Софија Софке – Банатско Велико Село
Ђоковић Нађа – Ужице
Ђорђевић Анђела –
Ђорђевић Биљана – Ниш
Ђорђевић Марина – Врање
Ђорђевић Наталија – Лесковац
Ђукановић Весна – Кикинда
Ђурђевац Никола – Београд
Ђурић Јовица Мајор – Ниш
Ераковић Драгиша – Ниш
Живаљевић Боро – Београд
Живковић Љиљана – Железник
Живковић Срђан Сиђа – Прокупље
Живковић Тања – Обреновац
Живојиновић Емилија – Крагујевац
Задрија Катарина – Врбовец, ХРВАТСКА
Зечевић Божо – Ниш
Златковић Живковић Љубинка – Ниш
Иванова Стајкова Ани – Пловдив, БУГАРСКА
Ивановић Ирена – Подгорица, ЦРНА ГОРА
Илић Гордана – Добој, БиХ
Ињац Оливер – Ниш
Јањичић Момчило Момос – Инђија
Јањушић Рада – Добој, БиХ
Јашовић Голуб – Крагујевац
Јевтић Петар – Ниш
Јеленковић Мирослав Оточки – Ниш
Јелић Вера – Крагујевац
Јеремић Михаило – Рајковац
Јовановић Б. Славица –
Јовановић Славица – Прњавор Мачвански
Јотић Марија – Ниш
Караџић Иван – Петровац
Касаш Наташа – Нови Сад
Кенић Марија – Томанце
Кеча Соња – Ниш
Кипа Теодора –
Клашња Лепосава – Београд
Клифтон Сања – ЕНГЛЕСКА
Комазец Душан – Станишић
Корнесчан Никола - РУМУНИЈА
Костадиновић Г. Андон – Ниш
Костић Сузана –
Красић Катарина – Нови Београд
Крижанац Драгица – ХОЛАНДИЈА
Кузмић Миланка – Велика Буковица, БиХ
Куч Ораховац Аида – Подгорица, ЦРНА ГОРА
Лесан Марија Леонида – Београд
Ливада Грачан Маја –
Литовски Светлана – Ниш
Лобожински Цвијетин Баја – Лаћарак
Лордан Тена – ШВЕДСКА
Малешев Дамир – Нови Сад
Мариловић Александра –
Марић Александар Никола – Краљево
Марковић Славко – Нови Пазар
Матовић Ксенија – Херцег-Нови, ЦРНА ГОРА
Мијуковић Павле – Велика Иванча
Миленковић Драгица – Кална
Миленковић Слађана – Сремска Митровица
Милић Радмила – Ниш
Миловановић Милена – Бијељина, БиХ
Милојевић Марко – Београд
Милојковић Радомир – Сокобања
Милосављевић Љиљана – Смедеревска Паланка
Милош Ана – Београд
Милутиновић Тања – Београд
Митрић Синиша – Нови Београд
Мићовић Светолик – Ниш
Михај Божица – Вршац
Михајловић Оливера – Крушевац – НАГРАЂЕНА
Мицић Теодора – Ниш
Мишљеновић Јелена – Мерошина
Морар Владимир –
Мракић Александра – Ламинци, БиХ
Наср Салем Атеф – ЕГИПАТ
Николоска Габриела – Прилеп, СЕВЕРНА МАКЕДОНИЈА
Никчевић Маја – Београд
Новаковић Желимир – Београд
Носов Оливера – Ниш
Павловић Биљана – Ниш
Павловић Милојевић Сузана – Малча
Пајић Марко – Врњачка Бања
Паноска Снежана – Прилеп, СЕВЕРНА МАКЕДОНИЈА
Пантић Александар – Куршумлија
Перуничић Ђурђија – Пожега
Петковић Драган Миљин – Лозница
Петричевић Зорана – Подгорица, ЦРНА ГОРА
Петровић Братимир – Кладово
Петровић М. Иван – Дивци
Петровић Милосав – Ниш
Попадић Андријана – Нови Пазар
Поповић Драгана – Врањска Бања
Протић Александра –
Радић Снежана – Ниш
Радов Мило – Подгорица, ЦРНА ГОРА
Радовановић Маја – Бољевац
Радовић Весна – Београд
Радојевић Дара – Горњи Милановац
Радосављевић Никола – Смедеревска Паланка
Радуловић Сања – Добој, БиХ
Раичевић Мирослав –
Рајчевић Балша –
Ракановић Мира – Павлиш
Ракић Будимир – Нови Београд
Ранђеловић Нела – Брест
Ранђеловић Соња – Ниш
Ранчић Ева – Пирот
Ристић Десанка – Кикинда
Савић Драгица Бека – Бачка Паланка
Светозаревић Мирјана – Ниш
Седларевић Славица – Јагодина
Сета Милијана – Ниш
Симић Ђорђе – Земун
Симић Милица – Нови Београд
Слуњски Кристина – Вараждин, ХРВАТСКА
Софтић Амер – Сарајево, БиХ
Спасић Трашевић Тања – Ниш
Спасојевић Маја – Београд
Спироски Владо – Јагодина
Станимировић Иван – Лесковац
Станисављевић Биљана – Параћин
Станисављевић Властимир Шаркаменац – Београд
Станисављевић Дејан Месец – Параћин
Станков Антић Јадранка – Ниш
Станковић Далматинка – Ниш
Станковић Зорица – Ниш
Станковић Марија – Лесковац
Станојевић Биљана – Ниш
Станојевић Јелена – Братунац, БиХ
Станојевић Лешовић Зорица – Чачак
Стевановић Витомир – Добој, БиХ
Стевановић Нађа – Сврљиг
Стефановић Милка –
Стојановић Данијела – Ниш
Стојановић Урош –
Стојиљковић Александар – Прокупље
Стојиљковић Милош –
Стокић Новица – Велико Градиште
Субашић Нермина – Калесија, БиХ
Такић Срба – Власотинце
Тасић Церовић Мира – Ниш
Телеску Алики – КИПАР
Терентић Љиљана – Смедерево
Тимотијевић Ратомир Тим - Београд
Томић Ружица – Панчево
Трајановски Јелена – Београд
Трајковић Јелена – Београд
Трифуновић Станимир – Крушевац
Тришоски Алексо – Кичево, СЕВЕРНА МАКЕДОНИЈА
Ћебић Јелена – НЕМАЧКА
Ћедић Емсада – Сарајево, БиХ
Ћосић Наталија – Београд
Ужичанин Сенада –
Ферхатбеговић Марица – Живинице, БиХ
Цветковић Јелена – Поповац
Цветковић Мирослава Мира – Смедерево
Цимбаљевић М. Милан – Беране, ЦРНА ГОРА
Чаировић Снежана – Смедеревска Паланка
Шекуларац Виолета – Беране, ЦРНА ГОРА
Шкобић Божидар, Чика Бошко – БиХ
Шопкић Б. Чедомир – Скопље, СЕВЕРНА МАКЕДОНИЈА
Зборник (књига) се може купити (500.динара + PTT) дана 03.10. у ул: Давидова 2а („Глас корена“ од 09,00 до 10,30) или наручити телефоном (+381 061 18 39 086 – Божо Зечевић) . Ближа обавештења можете добити на исти (напред наведени) број телефона.
 
Песме: 
 
Možda bezgrešan

Ako bi se čovek u kap pretvorio

Kroz oblake bi leteo

Zemlju  darovao

Cveću  miris otimao

Suncu  prkosio

U krugu staze ostavljao.



Ako bi se čovek u udah pretvorio

Zdravlje bi nosio

Putovao  venama

Nebom  tragove bele ostavljao

Plasao 

Pratio korake vekova.



Ako bi se čovek u zrak svetla pretvorio

Sa Sunca bi ponosit kretao

Svemir osvajao

Biljke milovao

U  zeleno se pretvarao.



Kada bi se čovek u zrno peska pretvorio

Plažama bi ponizni sluga bio

Morskim talasima se igrao

Mnoge korake pratio

Pustinjskim noćima pevao

U svanuća dane milovao.



Bio bi bolji

Dobrodušniji

Možda

bezgrešan.




KRAJ LETA


Dok leto gubi život

Hvatam topli zrak.

Držim ga u ruci.

Premeravam.

Čitam njegove tajne poruke

I skrivena pitanja.



Unosim ga u sobu.

Obojenu svežinom.

Otvaram dlan, a on se kao nestašni dečkić

Vrtoglavom brzinom podiže

Dotaknu jabuke na stolu

Ružu u providnoj vazi

I polovinu žutog limuna.



Sve zaigra, rasplete svoje skrivene

Čvrsto vezane kose

Propeva,osmehne se

A onda naglo utone u tišinu.



Ostah praznih ruku

A duša mi se preplavi bogatstvom.



TRAŽIM ŽIVOT


Dok tišina zvoni pustom ulicom

Tražim život.



Oblak je sivi osvojio nebo

Caruje

Retki letač stisnute duše ćuti

Tuguje

Ispraća na daleke staze dojučerašnje prijatelje.


Lakim krilom grabi kroz dugo čekanu Vlagu

Žuri

Vitkim nogama se spušta na granu Dunje

S koje u čudu gledaju krupni plodovi.


Ne razume pokvašeni list

Prazninu srca ućutale ptice.

Raduje se najavi jeseni.


Dok tišina zvoni pustom ulicom

Tražim život.



NOVI KORAK


Razvlače se popodneva okupana letnjom toplotom

Zvoni vreo asfalt

Prkosi žurnim koracima

Neispunjenim nadanjima

Izgubljenim željama.


Stvoren da traje

Izvija svoju bešumnu pesmu

Polivenu šapatom pustih dana.


Lako se izvija

Postaje žitak

Ne odupire se

Ponosno nosi svoje dane.


S večeri spava

Sniva daleke snove

Obojene hladovinom starog hrasta

Koji nekada beše njegov drug.


Noćni spokoj mu donese mir.

Ponosno

Obasjan mesečinom odaje dnevne tajne

Dušama što leteti znaju .

Zatim utihne sve.


On traje

Čeka novi korak.







Ako bi se čovek u kap pretvorio

Kroz oblake bi leteo

Zemlju  darovao

Cveću  miris otimao

Suncu  prkosio

U krugu staze ostavljao.



Ako bi se čovek u udah pretvorio

Zdravlje bi nosio

Putovao  venama

Nebom  tragove bele ostavljao

Plasao 

Pratio korake vekova.



Ako bi se čovek u zrak svetla pretvorio

Sa Sunca bi ponosit kretao

Svemir osvajao

Biljke milovao

U  zeleno se pretvarao.



Kada bi se čovek u zrno peska pretvorio

Plažama bi ponizni sluga bio

Morskim talasima se igrao

Mnoge korake pratio

Pustinjskim noćima pevao

U svanuća dane milovao.



Bio bi bolji

Dobrodušniji

Možda

bezgrešan.




KRAJ LETA


Dok leto gubi život

Hvatam topli zrak.

Držim ga u ruci.

Premeravam.

Čitam njegove tajne poruke

I skrivena pitanja.



Unosim ga u sobu.

Obojenu svežinom.

Otvaram dlan, a on se kao nestašni dečkić

Vrtoglavom brzinom podiže

Dotaknu jabuke na stolu

Ružu u providnoj vazi

I polovinu žutog limuna.



Sve zaigra, rasplete svoje skrivene

Čvrsto vezane kose

Propeva,osmehne se

A onda naglo utone u tišinu.



Ostah praznih ruku

A duša mi se preplavi bogatstvom.

.

autor Vesna Đukanović



TRAŽIM ŽIVOT


Dok tišina zvoni pustom ulicom

Tražim život.



Oblak je sivi osvojio nebo

Caruje

Retki letač stisnute duše ćuti

Tuguje

Ispraća na daleke staze dojučerašnje prijatelje.



Lakim krilom grabi kroz dugo čekanu Vlagu

Žuri

Vitkim nogama se spušta na granu Dunje

S koje u čudu gledaju krupni plodovi.



Ne razume pokvašeni list

Prazninu srca ućutale ptice.

Raduje se najavi jeseni.



Dok tišina zvoni pustom ulicom

Tražim život.

Autor- Vesna Đukanović



NOVI KORAK



Razvlače se popodneva okupana letnjom toplotom

Zvoni vreo asfalt

Prkosi žurnim koracima

Neispunjenim nadanjima

Izgubljenim željama.



Stvoren da traje

Izvija svoju bešumnu pesmu

Polivenu šapatom pustih dana.



Lako se izvija

Postaje žitak

Ne odupire se

Ponosno nosi svoje dane.



S večeri spava

Sniva daleke snove

Obojene hladovinom starog hrasta

Koji nekada beše njegov drug.



Noćni spokoj mu donese mir.

Ponosno

Obasjan mesečinom odaje dnevne tajne

Dušama što leteti znaju .

Zatim utihne sve.



On traje

Čeka novi korak.



Autor Vesna Đukanović

Braće Tatić 85 Kikinda

tel: 0641914556

mail: djukanovic.vesna63@gmail.com





субота, 26. септембар 2020.

Beli oblaci preko neba

 ..., a preko  neba su počeli da se valjaju beli oblaci... Putujem kao svakoga dana.
Sedim u tišini na svom sedištu starog autobusa. Praznih misli. Pored mene sedi devojka. Na ušima joj slušalice. Maska skriva lice. Oči su  joj zatvorene. Počinjem u tajnosti da hvatam njene misli:

- Peti put na istom ispitu. Šta me danas čeka? I ova muzika u ušima ne tera strah od dana. Kako bude biće.

 Trebala sam obuti čarape. Stvorio mi se žulj na levom stopalu, ako me zaboli na ispitu...moram u prvoj apoteci kupiti flaster...

Na sedištu preko puta sedi devojka duge raspuštene smeđe kose. Svečano obučena. Bela košulja podvijenih rukava, plave farmerke i cipele na visoku štiklu. U krilu joj buket cveća. Bele margarete i beli, po ivicama ljubičastim linijama prošarani karanfili. Uokvireni ljubičastim papirom, sa ljubičastom mašnom. Iz sredine viri zaboden štapič sa natpisom. Nepristojno gledam. Ne vidim. Hvatam njene misli.

- Dobro je da sedim. Ubiše me štikle. Radujem se što ću stići  na vreme. Moja sestra danas brani diplomski rad. Ekonomija. Nada se nekom boljem poslu. Radila je u kafiću dok je studirala.  Radim i ja. Kad li će na mene doći red da diplomiram...

Vozač priča mobilnim telefonom. Hvatam po koju reč:

-Jesi li se probudila? ...jesi...nisam hteo... moraš stići  na vreme...dobro ...nisam dosadan...hajde ustani iz kreveta...

Uranjam opet u svoju tišinu. Zatvaram oči, pokušavam da dremam. 

Trzam se i otvaram oči. 

Pokraj puta u prašini izmešanoj sa prvim suvim listovima mladih topola slučajno izraslih pored puta leži beživotno telo malog crnog mačeta.

Na  štapiću piše,, Srećna diploma" .

петак, 18. септембар 2020.

Hodam

 Hodam

Teretom dana nošena 

Stazama starim.

Tiho 

U džepu nosim pregršt 

Stihova znanih.

 

Hodam

Jave snovi odnose danak

A raskorak prohujalog vremena 

Para nebo.


Hodam

Pratim stope brojnih

Pod okrilje skupljam izgubljene reči

Plače dan.


Hodam

Ne brojim korake 

Misli znaju puteve svakodnevne

Prepuštam se vetru i 

Mirnoj luci.


Hodam.

среда, 16. септембар 2020.

Život se nastavlja

 U  malo dvorište je  odnekud doleteo suvi list sasvim neobičnog izgleda. Zagledali

su ga ostali listovi opali sa oraha, kajsije, sibirskog bresta, čak mu se i zaboravljeni čičak čudio. 

Izdužen valjao se po  pokošenoj, na ogumke suvoj travi. Preo je svoje priče potpomognut ranojesenjim toplim vetrom.

- Otkinut sam, otrgnut , beživotan, donešen na smetnju onima koji žive ovde, na čijim se licima vide tragovi prohujalih godina.  Stide se svoje sopstvenosti, dubokih rana koje su im načinile mreže tankih linija.  Njih ne žele da se sete. 

Moje  su rane sveže. 

Živim kratko.

Veselio sam se prolećnoj kiši. Nateran sam da rastem kao deo vitke stabljike mladog kukuruza nabreklog od snage. Opijen vodom, od sunčeve svetlosti sam pravio hranu. Slao sam je u sve delove  tela. Naterao sam klip na rast,  zrno da se naliva,  žutu cvast  kukuruza da se  podigne uprtih misli u nebeski svod. Stvarao sam i stavrao, radi sebe, svoga mira. Hodao sam stazama predaka.

A onda sam posustao. Pazuh  me je zaboleo. Osetio sam prvi žuti pečat veremena. Nevoljno. 

Nisam želeo da prihvatim neminovno. Otimao sam se i otimao. Pokušavao i pokušavao. Preo sam razgovore sa malim paukovima koji su između mene i moje braće pravili lako raskidive mreže. 

Nisam uspeo. 

Do  mene su doprle samo tužne vesti. Pečati su  se širili po celoj njivi. Braća su obolevala. 

Dok sam se okrenuo iz  mene je nestala poslednja kap vode, a topli vetar  me je otkinuo sa stabljike u trenutku kada je oštro sečivo pretilo mojoj braći. Vinuo sam se visok, nošen energijom  koja pokreće velike vetrenjače što stvaraju struju za ljude. 

 Gledao sam crvenu neman kako otkida žute stabljike, reže ih, a u traktorsku prikolicu su upadala žuta zrna moga truda. 

Poradovao sam se. 

Možda ću se uzdići drugi put. Opet dotaći nebo i kišu, dočekati  osmeh oca i smeh sina dok trči kroz plodnu njivu. 

Nada ostaje. 

Život  se nastavlja. 

Prema svima je krupnim koracima čistila svoj put sirkova metla.


субота, 12. септембар 2020.

Bez svetlosti


Hvatam tragove
U dubokim lagumima
Bez svetlosti.

Pevaju mladi dani
Svetle se nevine nadom ispunjene duše.
Osmehuju se iskre
Lupaju doboši nade u grudima.

Iz vedra neba 
Neznanom rukom donesen
Jad izbrisa sve.
Zamrznut
Osta
U  mladom danu.

Kroz lagum poslednjom snagom
Odnekud nada blesnu
Dozvoli iz oka kap.

Sve je prolazno.
Sećanja, nasmejani dani, tuga koja bez milosti pritiska. Trudimo se da nešto zaboravimo, nešto izbrišemo, a da ponešto zadržimo. Više ljudi više pamti. Isti događaj se priča u različitim varijantama. Kada se  sve one skupe, sjedine ,onda prikaz istine možda dobije pravo lice.
Lagumi ljudskog uma su duboki.
Vezujemo se za likove, svetle dane, čak možda za nešto što je u tom trenutku bilo potpuno nevažno, ali je na nas ostavilo dubok trag.




недеља, 6. септембар 2020.

Putnik

Putnik sam
puteva otvorenih
puteva tajnih
otkrivačkih.

Putnik sam
puteva svetskih
staza nebeskih
drumova carskih.

Putnik sam.

Blistavog dana
u Vranje  biću dovedna
zakucaću na vrata.

Reći ću samo:
Putnik sam.

Dočekaće me osmeh.
i drago lice.


петак, 4. септембар 2020.

Hiljadu i jedna iskrica Veselinka Stojković

Kada za početak septembra,  sa prvom najavom jeseni budete darovani, spremni
ste za novi početak.  Opremljeni  energijom sveže štampane,  dugo očekivane knjige.
Umorno popodne me je dočekalo karticom ostavljenom od strane poštara. Pošiljka.
Spremam se.
Vrtim katicu u rukama. Prepoznajem broj pošte Vranja. Misli počinju da se množe, a ona središnja ukazuje na samo jedu osobu Veselinku Stojković.
Profesor u penziji, književnik, pesnik, čovekoljubac i vernik najviših standarda u jednoj osobi to je Veselinka.
Njene knjige su otvorile mnogo puteva. Čitaju se istraživački, lagano. U njima se uživa.  Odmeravaju se  reči i prepoznaju crte likova običnog čoveka koji je živeo, živi  negde  pored nas, ili je u nekom  trenutku bio sastavni deo našeg života.
Obradovale su me njene knjige. Radost je primiti ih belih korica-  dotaći čistotu njihovu,  čistotu reči u njima.
Čistota duše koja ih je pisala, oblikovala i složila u ogrlicu u zbirku haiku poezije ,,Hiljadu i jedna iskrica" sa istim brojem pesama. Čini se  , dok oči prate Iskrice u  brojnom nizu, da se pletu, da narastaju, a sa svakom pročitanom jurite do sledeće i tako dokle god ih ima. Čini se da se u svom plesu oblikuju u neku novu brojnost.
Radovala sam se  njihovom čitanju.
Radujem se njihovoj štampanoj verziji. Znam  da će nastati još toliko, da se brojni niz neće zaustaviti na hilhadu i jednoj. Ako se priče iz ,,Hiljadu i jedne noći" pričaju i svakoga puta oživljavaju njeni likovi, neka i ove haiku pesmice pronađu svoj put i dotaknu duše spremne da ih ožive, da u njima prepoznaju duboku mudrost vešto skrivenu u nekoliko stihova.
Dužnik sam Veselinkin.
Po svemu.  Dodatak dužničkoj listi je  569. iskrica:

oči radosne                         очи радосне
od proze putopisne             од прозе путописне
drage nam Vesne                драге нам Весне

Naslovna stranica je čast za mene: ,,Buđenje"- slika na svili - rad ruku mojih. Neka se svi pesnici sveta oglase jutarnjim buđenjem uz šapat svojih stihova. Buđenje neka zvonom najavi dan. Pesnici neka se zagrlene, slože u  neku novu hiljadu i drugu iskricu i tako redom. Upravo je to htenje Veselinkino : poziv na pisanje uz poziv na čitanje.


Knjige su objavljene pod pokroviteljstvom Narodnog univerziteta u Vranju.


Veselinka zapaža, lako oslikava,   mnogoznačnim rečima  koje zahteva haiku  poput najvećih majstorija renesansnih slikara,  sve nas koje je svojom slovenskom dušom utkala u ,,Hiljadu  i jednu iskricu". Ostajemo duboko uronjeni u stranice njene knjige,  u čekanju da sadašnji čitaoci i  neki budući naraštaji otkriju date mudrosti i uživaju u njihovoj lepoti.
Tu je i zbirka ,,Sunce u plamenu" . Nju sačinjavaju prevodi- tačnije prepevi, jer se poezija prepeva, ne prevodi se, sa ruskog, ukrajinskog, bugarskog, poljskog, francuskog i mađarskog jezika. Mnogi narodi stavljeni pod jednu zastavu žutu od sunčevih zraka koji nam daruju život. Bez Sunca ne  bismo postojali. Bez Sunca ne bi bilo  zelenog, ne bi bi bilo ljubavi prema zelenom, prema životu. Sve to Veselinka zna, zato je naslov ove zbirke večan kao Sunce, kao  njegov plamen. Zato što se dan na istoku rađa, a  probuđen sunčev zrak nas doziva. Suncokretove glave spremno dočekuju prvi zrak i budno ga prate na njegovom dnevnom putu.  Neka traje Sunce u  plamenu poezije, neka bude radosno kao lice pesnika kome je Veselinka podarila trajanje u ovoj
jedinstvenoj zbirci.

 Meni draga pesma
Autor:
Genka Bogdanova

Odavno, odavno sve je jasno-
Volim te nežno, voliš me strasno
Pored tebe sam i mlada i živa,
Tvoja mi ljubav sreću dariva.

Odavno, odavno sve je jasno-
Osećanju velikom smo u vlasti.
Od mene ti snaga tvoja mila,
U tebi sam snove svoje otkrila.


Svoju zahvalnost za učinjenu dobrotu i čast pokušavam da iskažem:

Putnik sam
puteva otvorenih
puteva tajnih
otkrivačkih.

Putnik sam
puteva svetskih
staza nebeskih
drumova carskih.

Putnik sam.

Blistavog dana
u Vranje  biću dovedna
zakucaću na vrata.

Reći ću samo:
Putnik sam.

Dočekaće me osmeh.
i drago lice.


Hvala na dvema divnim knjigama koje će svoje puteve do čitalaca sigurno pronaći.