nisu ovo koraci šetnje večernje
nije ovo osmeh u ruci i pogled uprt u nebo
nije ovo nadanje s verom u novo jutro
ovo je tugovanje pesnikovo u otkinutoj grani
plač polomljenog drveta i bora iščupanog iz korena.
Čoveče šta radiš Zemlji?
Hvala posetiocima ovog bloga. Nadam se da ćete uživati u mojim pričama i slikama na svili. Svaka sličnost sa likovima i događajima je slučajna.
nisu ovo koraci šetnje večernje
nije ovo osmeh u ruci i pogled uprt u nebo
nije ovo nadanje s verom u novo jutro
ovo je tugovanje pesnikovo u otkinutoj grani
plač polomljenog drveta i bora iščupanog iz korena.
Čoveče šta radiš Zemlji?
Zbornik U Zagrljaju večnosti posvećen Milunki Savić
Srpska književnica Ana Stjelja u suizdavaštvu sa Udruženjem Alia Mundi za promociju kulturne raznolikosti, priredila je i objavila zbornik poezije pod naslovom U zagrljaju večnosti povodom jubileja - 50 godina od smrti srpske heroine Milunke Savić.
Na konkurs koji je raspisan krajem aprila 2023. javilo se preko skoro autora iz Srbije, regiona i sveta. Svi autori dali su nemerljiv doprinos obeležavanju ovog značajnog jubileja u čast znamenite srpske heroine.
U zborniku su zastupljeni:
1. Nebojša Stojoski
2. Dušan Stojkovi
3. Marija Aleksić
4. Biljana Maksimović
5. Senahid Nezirović
6. Radoslav Mandić
7. Slavka Klikovac
8. Ljubica Katić
9. Žaklina Mančić
10. Senka Rakočević Đekić
11. Tamara Dragić
12. Ana Atanasković
13. Miloš Belić
14. Melita Ratković
15. Milorad Kuljić
16. Oliver Janković
17. Bojana Bogojević
18. Dušan Dojčinović
19. Zorka Čordašević
20. Vesna Đukanović
21. Natali Biso (Natalie Bisso)
22. Milovan Mićo Petrović
23. Jasmina Kokot
24. Snežana Todorović
25. Emilija Veljković
26. Duška Kontić
27. Miroslav Mišel Boltres
28. Milan Drašković
29. Ljuba Žeželj Petković
30. Svetlana Praskić
31. Sanda Ristić Stojanović
32. Ljiljana Gligorijević
33. Slađana Belko
34. Snežana Ćurčić
35. Bogdana Gageanu (Bogdana Găgeanu)
36. Dajana Petrović
37. Razija Buharalija
38. Norbert Gora (Norbert Góra)
39. Zorica Bamberger
40. Bojana Radovanović
41. Milinko Spasojević
42. Srećko Aleksić
43. Prvoslav Vučković
44. Jelena Trajković
45. Danijela Milojković
46. Marina Matić
47. Marina Nikolić
48. Branka Popović
49. Ljiljana Tamburić
50. Jelena Ilić
51. Svetlana Pešić
52. Marija Ranđelović
53. Snežana Šolkotović
54. Ljiljana Fijat
55. Tanja Jocić Stamatović
56. Ljiljana Stojadinović
57. Katarina Jurčević
58. Ruža Stojaković
59. Danijela Cvetković
60. Biljana Grošin
61. Silvana Dimitrievska
62. Siniša Rudan
63. Slobodan Cvitković
64. Nikolina Kjorveziroska (Nikolina Kjorveziroska)
65. Dragan Mitić
66. Tanja Ajtić
67. Borka Miličić
68. Miro Kovač
69. Ljiljana Mirić
Zbornik se može čitati na ovom linku.
![]() |
Verujete li u legende? |
![]() |
Uvek tačno vreme! |
![]() |
![]() |
![]() |
Opservatorija |
![]() |
Novi Sad s Petrovaradina |
![]() |
Zlatni sat |
![]() |
Stepenište |
![]() |
Svetlost |
Duboki su joj temelji, kameniti, s mnoštvom laguma koji i danas kriju svoje tajne. Naselja su na njoj postojala još u preistoriji kada je Dunav, kao i dana, značio sve. Pronađeni su brojni artefakti koji svedoče tome. Bogato trajanje je donosilo i mnoga razaranja, ali i mnoge obnove, od srednjeg veka, austrougarskih popravki ,do onih koje traju i danas.
Ljudi su u svim vremenima od nje tražili i dobijali spas. Neki su u njoj prolazili kroz najteže razdoblje svog života, jer su u lagumima bile tamnice. Mnogo je istorijskih podataka koji svedoče svemu tome, ali uzevši u obzir da je doživela dvadeset prvi vek, ostaviću istoriju istoričarima.
Ono što osvaja na svim putovanjima su legende. One su brojne. Možda mi se kao putniku u traženju avantura najviše sviđa ona o skrivenom blagu Habzburgovaca, s obzirom na večičinu njihovog carstava i trajnje, izgleda mi sasvim moguće.
Jedna opet vezana za njih, odnosno caricu Mariju Tereziju govori da se u lagumima i dan danas mogu videti duhovi njenih okovanih ljubavnika i ljudi koje je zatvarala da nikad više ne ugledaju svetlost dana i ne odaju njene tajne.
Legenda o Kokošijem biseru je takođe verovatna, naime u malter za vezivanje su po legendi stavljana belanca iz jaja, pa što ne bi, ne bi bili jedini koji su to činili.
Pominje se legenda o živim zakopanim mačkama, zbog verovanja da one žive devet života. Sreća je pa danas slobodno šetaju i uživaju u hladovini brojnog zelenila.
Dok hodam zavojitim strmim stepeništima, možda me iz tamnog zelenila posmatraju oči Petrovaradinskih nemani koje se pominju u nekim legendama. Pa svaka tvrđava ih ima, što ne bi i Petrovaradin? U mojoj šetnji se nisam srela sa njima, ali sa brojnim posetiocima jesam. Čuju se mnogi jezici, ljudi uživaju na terasama s pogledom na Dunav koji opet donosi mirise svetskih metropola uz neizotostavne taktove ,,Na lepom plavom Dunavu" samo što su ga večeras obasjali zapadni zraci sunca, te je zlatan.
Neizostavno se zadržavam i molim tri prelepe devojke za fotografisanje isped čuvenog Varadinskog sata poklon carice Marije Terezije. Sat i dalje radi, Zahvaljujući gospodinu Lukač Lajošu koji o njemu brine već tri decenije. Napomena, kod ovog sata velika kazaljka pokazuje sate, a mala minute. Postoji i priča da se u vreme postavke sata plaćala satarina, za sve one koji su mogli videti iz svojih dvorišta tačno vreme na njemu.
Postoji još jedna legenda, kada bi se komšija na komšiju naljutio, rekao bi: ,, Dabogda ti duša gradila Varadin"-toliko o lakoći gradnje.
Do nekog novog susreta...
![]() |
Bez komentara. |
U gradskoj ulici s opustošenim džepovima
u rasparanim istrošenim košuljama
bez dugmadi i raskošnih kragni
leže životni tragovi zaboravljeni.
Na staroj klupi beskućnik spava
na kartonu položena seda glava
Usahle usne u bledi osmeh stisnute
pod nebom vedrim uz zvezde nedodirnute.
U snovima plovi svodom plavim
kapetan pravi u kaputu starom
Pod noktima raspuklim biser crni
pozajmljen iz bajke o otetoj srni.
Na tren se prenu, oči otvori
podiže ruku da demon ne progovori
ne oda tajne daljina maglenih
rodni dom u mnoštvu misli čistih.
Uhvatih pogled, osmeh podarih
u dlan mu hleb beli stavih
S tugom idem domu svom
ptica sam tužbalica na svetu ovom.
Ilustracija -slika na svili
dok se koraci nižu
pletu se venci maleni
da procvetaju spomenici uspavanih
preliju se boje sunčevim svetlom
cvetovi zamirišu okupani bistrom vodom
zasvetle duše zaboravljenih
ako me ne poznaješ ostavi cvet na mom grobu
obasjaće se dubine dobrotom tvojom
a dar će te čekati negde
ОТИМАЧИ СНОВА У тами ноћи скривени под плаштом неба камене зидове отимачи снова граде пркосе живима и страдањима њиховим одбацују поцепане ...