недеља, 27. фебруар 2022.

Otac


Hodam domom svojim, širim krug

milujem dvorište, ulicu,

grad, Vaseljenu celu.

 

Dobijam krila heruvimska

letim darovana nepreglednim prostranstvom.


I jasno čujem stradalnog seljaka 

banatskog glas: 

 

Ispraćao sam vojske i uniforme

s proleća se krio ispod kupa tulaja na njivama neuzoranim

s jeseni se klanjao đermu i u njegovoj dubini ledenu vodu pio

zimi na mrazu banatsko kolo cupkao

i slobodu stvarao hodajući utabanim stazama 

pradede, dede, oca

i opet, uvek iznova kroz čitava stoleća.


Šta li sam sinu ostavio?

Stope svoje? Njihove?

 

Pokriva me tuga čovekova

i krst svoj ponosito nosim, pa molim

da sin krene putevima mirnim

da hoda livadama cvetnim , njivama plodnim

kroz voćnjake , s unucima svojim...


I znaj: u dvorište tuđe s pogačom uđi

zamesi je rukama radnim 

komšiji je kao bratu pruži i pevaj, pevaj...

 

Vihor krila me  vraća u miran dom moj

Palim sveću vaseljensku.


 



недеља, 20. фебруар 2022.

Na Zejtinliku

 




Stojim na groblju belom, krstovi oko mene

imena brojna, pod suncem toplim

a kamen priča stare priče

o junacima pod nebom plavim.


Laki lahor s mirisom mora

plava stradanja poje

o junaku srpskom što iz daleka

u daljinu kroz pakao dođe.


U kripti tiho, mirno,

mermer hladni junake čuva

tugu daleku i život dat za druga

za otadžbinu. za slobodu.


Pratim tragove kroz aleju krstova

jednakih u miru svome

briše se čin , selo , grad

svi kao jedan na počinku ispod tuđeg neba.


Mala ispred Golgote srpske

molim oprost pred hrabrošću uspavanih

palim sveće

i duboko udišem slobodu.


понедељак, 14. фебруар 2022.

Млавске бројанице - Огледало српске душе

 Као одјек ,,Млавских бројаница" данас ми је,  на моју велику радост, стигао
Зборник ,,Ћирилица огледало српске душе" у издању Народне библиотеке ,,Ђура Јакшић" -  Петровац на Млави. Овом приликом захваљујем уредницима: Миливојевић Виолети, Балабановић Сањи и  Лукић Филипу који су под благословом  Епархије браничевске осмислили и на светло дана изнели овај зборник.

У њему је своје место пронашла моја песма ,,Траг" .

 У духу песама  из Зборника је  предговор госпође Виолете Миливојевић. 

Издвајам део: 

,,Као  сведоченство времена у  коме живимо, дакле, настаје овај зборник, дванаести по реду, вама и нама на дар. 

Нека нам је на духовну радост! 

И  нека нас невоље и зло које нас је снашло приближи људскости и врлинама. Негујмо племенитост и саосећајност, љубав према  човеку...


Не клонимо духом! 

Верујмо, надајмо се и волимо! 

Поштујмо и наше светиње, као и велике људе који су нас задужили својим учењем и делима."

  

На полеђини Зборника се налазе мисли оца Тадеја: 

,,Какве су ти мисли, такав ти је живот" .

 

 

 ТРАГ

Попут

изгубљеног гласа утихле птице

односим заборав

дарованим писмом предака

мојих.

 

Дарујем 

руне тишини посустале ливаде,

последњи дрхтај крила

рањеног

отимам.

 

Раздвајам гласове од речи

дуго их држим у рукама

па их поклањам западном

ветру.

 

Нежно 

их односи некуда у даљине,

за собом оставља

траг.

 

У духу племенитих, мудрих мисли,  с добрим расположењем и радости у срцу поздрављам  вас који читате ове речи. 

Ваш сам дужник.

Хвала.


уторак, 8. фебруар 2022.

Словословље: Весна Ђукановић: Јерусалим

Словословље: Весна Ђукановић: Јерусалим:       Почетак пута је најтежи.     Први корак захтева много рада, труда и припрема, када се начини, путовање је једноставно.     Време лети....

понедељак, 7. фебруар 2022.

Časopis : DISKURS



 U najnovijem 11.  broju časopisa DISKURS objavljena je moja Priča o galebu. Hvala uredništvu.


 

https://diskurs-casopis-za-kulturu-umjetnost-i-drustvene-teme.webnode.hr/arhiva/

 Слика може припадати 1 особа

 

VESNA ĐUKANOVIĆ


PRIČA O GALEBU


Raširio je krila i vinuo se u visine. Osećao je svim svojim bićem moć oblaka
i miris vazduha posle kiše. Ispod njegovog, suncem okupanog perja, se prostiralo
beskrajno plavetnilo mora. Ono mu je pružalo mir, dom, nesebično mu je darivalo
hranu i činilo je sve da bi se on osećao savršeno sigurnim.
Danas je posle kiše i svoje zgrčenosti, jer mu je smetalo što krupne kapi
nemilosrdno polivaju belinu perja, najzad raširio svoja krila. Leteo je, leteo.
Oči su upijale beskrajno plavetnilo. Bezbroj puta je odletao u visinu i spuštao se
do beskrajne vode. Radovao se. Radovao se životu, radovao se svojoj sposobnosti
da osvaja nebo i more.
Ponekad je osećao nemir. Nije mogao da se zadovolji ovim savršenstvom. Osećao
se previše zaštićenim i previše skučenim. Imao je samo more i nebo. Želeo je
više. Želeo je neke nove vidike. Želeo je neke nove prizore. Želeo je da iskusi
drugačiji život.
„ Još danas ću leteti između mora i neba, još danas. Ne mogu, ne želim da svoj
život provedem ovako. Želim da letim, letim.“
Sačekao je prvi sumrak. Stao je na pramac čamca. Čvrsto se oslonio na
svoje noge. Pogled je upro u večernjim suncem obasjano more. Voda se
mreškala. Poslednji sunčev zrak se igrao na nemirnim talasima koje je polako
hvatao san. Upijao je u sebe tu sliku. Želeo je da to ponese u svom srcu, da je
usadi tako duboko, da je nitko nikada ne može izbrisati. Bio je odlučan, a ipak je
čekao prvu najavu dana. Čuo je da je tamo negde na severu nekada bilo more.
Čuo je i da je ono nestalo. Čuo je... Morao je to iskusiti.
Kada je noć počela da beli, poleteo je. Radovao se novom vidiku. Ispred
njega su se prostirale beskrajne planine. Smenjivalo se stenje i kamenje.
Smenjivale su se visoravni i proplanci. Smenjivale su se zelene vitke jele i vrhovi
pokriveni snegom

Video je samo lepotu. Oko je postajalo zeleno. Povremeno se ogledao u
krivudavim rekama. Tada bi se spuštao nisko i lovio. Nije imao izobilje, ali je
osećao neizmernu radost. Morao je da se potrudi oko hrane.
Iz nizine bi se svom snagom otisnuo u visinu. Opet je leteo, leteo!
Iza njega su ostajale planine. Predeo se menjao. Mnogi crvrkut se čuo. Ptice su
pevale. Osećao je nesigurnost, on nije znao da peva. On bi svojim krikom utišao
ostala pernata stvorenja. One bi utihnule, ali bi brzo nastavljale poj. Osećale su
da im od njega ne preti nikakva opasnost.
Nebo je bilo plavo, ispod njega se prostirala nepregledna ravnica.
Sigurno je to, to. Stigao sam. Raširio je krila, vinuo se. Neki novi vetar je punio
njegova krila. Podizao ga je visoko, nosio ga je u neke nove visine i predele.
Zelenilo je bilo isprekidano nekada plavim , nekada zelenim linijama, a nekada
su postajale sumorno sive. Zavoleo je sve. Hranio se skromno, lovio je u rekama.
S jeseni i proleća se radovao traktoru koji ore. Tada bi se sa visine spuštao u tek
uzoranu njivu i sakupljao hranu iz sveže prevrnute zemlje. Radost koju je osećao
je delio s onima koji su pošli njegovim nevidljivim tragovima.
Prolazile su godine. Prolazili su vekovi. Njegovi potomci su zaboravili
postojbinu. Sada su oni rečni galebovi. Sada su oni stanovnici ravnica i posetioci
reka.

 

недеља, 6. фебруар 2022.

Putopis : Sirkeči -poslednja stanica Orijent ekspresa

Sirkeči stanica
Planovi su mnogi , a vremena je malo.

Sati, dani, proleću neverovatnom brzinom. 

Koliko god htela ne mogu da se borim protiv vremena , jednostavno nemoćna sam. 

Nekoliko dana provedenih u Istanbulu je proletelo. Nešto smo videli, nešto je ostalo za neki drugi put.

Za kraj boravka smo osavili posete Egipatskoj (Misir)i Kapali čaršiji. Bogatstvo ponude svojom raznolikošću zbuni čoveka. Prodaje se sve i za svačiji ukus. Da bi se obišla Kapali čaršija potrebno je po mom mišljenju nekoliko dana. Ona datira s kraja petnaestog veka i broji više od četiri hiljade prodavnica. Ako se nađete na istanbulskom tlu u ovoj jedinstvenoj pijaci i vidite nešto što vam se dopada kupite odmah, jer će vam biti potrebno mnogo sreće da  istu prodavnicu  pronađete opet.


Misir ili Egipatska čaršija je nešto manja, ali isto tako natrpana raznolikom robom.  U njoj  se nalazi more najrazličitijih začina  sa svih strana sveta. Tu je obilje sušenog voća i slatkiša u najrazličitijim pakovanjima i najrazličitijih ukusa. Naravno obe su prepune posetilaca. Tu su i ljubazni prodavci koji prate korake potencijalnih mušterija i nude ih svojom robom. 

 

Kapali čaršija
 
Misir čaršija

 

 

 

Unutrašnjost
 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Lokomotiva Orijent ekspresa








 

 

 

 

 

 

 

 

Čekaonica
 
Peroni

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Ono što sam neizostavno htela da pogledam jeste  poslednja stanica  na evropskoj stani   čuvenog voza Orijent  ekspresa.

Kada se nogom stupi na  pod železničke stanice doživi se pravi vremeplov,  za trenutak se  nađete na  kraju devetnaestog i početku dvadesetog veka,  delite žagor mnoštva putnika iz celog sveta koji su u potrazi za avanturom, poslom, aferama, svetom ili pukim bezazlenim otkrivanjem novih teritorija,opipavanjem orijenta, ukusa, mirisa... 

Kada se putnik Orijent ekspresa našao na Sirkeči stanici, a želeo je svoje putovanje da nastavi dalje na istok, putevima začina i svile, morao je trajektom preko Bosfora do železničke stanice Hajdarpaša koja se nalazi na azijskoj strani.  

 


 

Vitraž iznad ulaznih vrata

Mistika poslednjeg evropskog oderedišta čuvenog Orijent ekspresa pleni, dočeka vas lepo uređena čekaonica, s originalnim vijugavim klupama, tu je restoran sa godinom nastajanja, vitražima , fotografijama čuvenih ličnosti koje su kao destinaciju odredile Istanbul. 

Jedna od najčuvenijih je svakako Agata Kristi koja je odsela u jednom od Pera hotela u Istanbulu i  tamo napisala čuveni roman Ubistvo u Orijent ekspresu. Da ne zaobiđem ni Dejvida Sušeta koji je maestralno odglumio Herkula Poaroa. 

 

 

Nekada se i moja  Kikinda nalazila na liniji ovog čuvenog voza. Ne  mogu, a da ne postavim pitanje kako bi bilo da se zaustavljao u našoj banatskoj ravnici, da je kupio putnike, a da sam ja bila jedan od njih...

Trajektom preko Bosfora




Azija- u pozadini Hajdarpaša


Da bismo pratili korake putnika onog vremena prelazimo Bosfor trajektom i ubrzo stižemo na azijsku stranu.

 

 

 

 

Na našu žalost stanica Hajdarpaša je zatvorena zbog renoviranja, te ne možemo u nju. Šetamo  uz obalu nasuprot  evropskoj, kupujemo čuvene perece sa susamom, delimo priče sa galebovima i bezbrojnim jatima kormorana.  Bezbrojne tačkice na moru su kormorani, a u daljini se pored zgrade Hajdarpaša bele bezbrojni galebovi. A usamljeni golub čeka svoj deo perece. Iako su prvi dani januara počašćeni smo sunčanim vremenom.  Hvatamo mirise orijenta, plavetnilo mramornog mora i priče putnika iz dalekih zemalja,  a  sati lete.

Metro stanica -azijska strana


 

 Za povratak , nismo putnici devetnaestog, već dvadeset prvog veka. Možda je to najveća draž Istanbula, za trenutak se prevaljuju vekovi,  prelaze se vremenske barijere, različite kulture se mešaju, smenjuju se vladari i  tlačeni, oseti se metež istorijskih zbivanja koji na volšeban način brzo stižu u  ipak  burni novi milenijum.

 U dvadeset prvom veku ulazimo u moderno opremljenu metro stanicu, čija pruga ide ispod mora. Bosfor je iznad naših glava, brze pruge ispod. Žalim što  metro ne ide sporije kako bih više uživala u vožnji. Tunel je dug  oko trinaest i po kilometara. Metro ovom trasom  može da preveze sedamdeset hiljada ljudi  na sat.  Za uslove Kikinde nezamislivo kao i mnoštvo ljudi koji ulaze i izlaze, a sve , bar se tako čini pukom turisti, teče besprekorno. 

Iskopine
 

 

 

 

 

 

 

 

Ulaz u metro je trebalo da bude u blizini Hajdaršaine stanice, ali je pomeren zbog arheoloških otkrića. Danas je taj prostor ograđen, sa naznakama da su iskopine iz rimskog perioda...

Naši istanbulski dani su brzo prošli, bliži se povratak uz obećanje da ćemo opet doći. 

Boravili smo u Grand Ahi hotelu. Ovom prilikom pohvaljujem ljubaznost naših domaćina i njihovu spremnost da boravak svojih gostiju učine što boljim i lepšim.

 

 

.
Grand Ahi hotel