Mesožderka

Pregledajući katalog, koji uvek rado uzima iz obližnjeg marketa, primetio je neobičnu biljku koja se prosto smešila na njega sa sjajne stranice. - To je to. Moj spas! Dosadilo mu je da svakodnevno čisti i da troši dobre količine šećera, ali i piva, koje su morale biti dovoljne, da bi privukle iznad svega dosadne muve, koje su mu neobično išle na živce. Terao ih je, mahao rukama, uništavao plastičnom lopaticom u čijim bi se rupicama zaglavila njihova krilca. Činio je sve da ih se reši i da nestanu iz njegovog vidokruga. Čak mu je na um padalo da kupi lepljive trake, koje su se nekada donosile iz Rumunije u davnim osamdesetim i da ih zakači za gredice terase baš kao što je njegov deda kačio ispred vrata svinjca. -Samo što bi me onaj zmaj progutao u trenu... Bezbroj muva bi se zalepilo za njih, a on bi svojim detinjim očima gledao njihovu bespomoćnost. Možda je ta mržnja prema crnim insektima vodila poreklo od sunčanog nedeljnog prepodneva njegovog detinjstva, kada je video