Kao srebrna kruna
Na krilima nevidljivog prijatelja stižem svuda, otvaraju mi se neka nova pitanja, a na neka stara dobijam odgovore. Prevaljujem razdaljine, dotičem samoću i strah. Ponekad me dočeka iznenadna radost, koja se pred mojim okom rasprsne u bezbroj iskrica, koje se brzo, kao što su se pojavile oboje duginim bojama. Zaplešu tada nebeski valcer plava i zelena, ljubičasta i žuta, zatim se opet izmešaju i stope sa belom sunčevom svetlošću. Ostajem tada na nevidljivim krilima bogatija i raspoloženija sa verom u dobro. Ponekad me dotakne jad i nemoć onih ispod krila. Ostajem nema. Pokušavam da u jadu pronađem tragove . Jedini svedok su reči koje ostaju zapisane i sačuvane. Možda je moje viđenje pogrešno. Možda vidim radost tamo gde je drugi ne vide. Na tebi čitaoče je da doneseš pravi sud. . Spavala je nemirnim snom. Svakog časka se trzala i pokušavala da uhvati izgubljene niti svoje fantazije. Odjednom ju je prenuo glas. Čula ga je sasvim jasno. toliko da je morala otvorenim očima da ih