A glasa nigde
Naprežem sluh u pokušaju da uhvatim razgovor slučajnih prolaznika nevidljivi talasi donose magličaste tragove. Hladnoća me trezni to samo jesenja reč raznosi hladan razgovor nestalih. Zatvorenih okana prozori ćute kapije obučene u sipkavi ogrtač broje dane kada su u sreći otvarane. A glasa nigde, ulice puste, praznog daha odzvanjaju ehom bez zvuka. Samo psi lutalice bez laveži tužnim očima prate senke mačaka koje preko krovova hode u traženju predaka svijih nebeski trag.