![]() |
Hvala posetiocima ovog bloga. Nadam se da ćete uživati u mojim pričama i slikama na svili. Svaka sličnost sa likovima i događajima je slučajna.
Časopis Enheduana -zajednička pesma
Hvala Ana Stjelja na pozivu i prilici da budem deo velikog jubileja.
Povodom 30 godina od smrti Desanke Maksimović, ali i povodom Dana maternjeg jezika, časopis Enheduana predstavlja zajedničku pesmu iz pera 50 autora iz Srbije, regiona i sveta inspirisanu prvim stihom Desankine pesme Putovanje.
Putujemo, bar u snu noćas
Ni polarna svjetlost neće nas probuditi
U snu koji kao da nema kraja
Ti i ja znamo, put snova ljubavlju trasirati
Nadom zvezdani sjaj darivati
U čežnju će se naši snovi pretvoriti
Na Orionu o ljubavi zboriti
„Jer sreća je lepa samo dok se čeka,
dok od sebe samo nagovještaj da”
Pod krošnjama rascvetanih divljih trešanja...
Put naše ljubavi će nas voditi, san ćemo zajedno sanjati
Bićemo u oživljenom snu i ove noći...
Mi, sneni dokle god živimo ljubav
Na obroncima mog usnulog uma
Dok trepere snovi na usnama
Bolno sjećanje zaiskri uzalud
Pod slapom mesečine, u srcu oluje, oštricom sećanja
I treptim ko žižak u noći i putujem...
Ne budi me iz ovih čarobnih snova, pusti da sanjam daljine
U bunilu i na javi klipšem kroz kaljuže kala ponosan i sam
Pogledam u sebe i otisnem se kroz svemir naših duša, ljubavlju obavijena
I sreća i strah i strepnja i čežnja
na rastanku rađaju slovo ljubavi
U zemlji seljaka, u prepunom gradu
Zaživjeti ćemo ljubav, to gajim nadu
U snovima te ljubim, neću da se budim, živim nedosanjanu javu
U svetu sna, gde duše putuju, od carstva do carstva plešemo na repovima postojanja
I od tog dodira dođe do spoja
Mene i nekog zvezdanog sveta
Zato ne budi me, dozvoli da putujem kroz snove jer u javi bole tvoji nedodiri
Pusti me da snevam, da putujem u nepoznato, da spoznam sebe praiskonsku
Na izvoru pesma da postanem večna
Kroz granje procvetalih trešanja, kad i strah od ničega jutrom krene
... i da se rijetko budim, da samo sanjam i sanjam i sanjam...
Predele i sitnice koji nas razdvajaju i vežu
A vezivanje je smisao svega
Mi pletemo fantazije i stvarnost u indigo nijansama
Dok se san ne probudi u rađanju zore
Probudi me, lepotu stvarnu da vidim ...
U nebeskim očima tvojim neumrlim, večno živim
Noćne zvezde nek se pretvore u sunca sjaj..
Neka mjesec diše za nas....
I nek osvane novi dan pun ljubavi, ljubavi moja!
Dan u kojem ćemo biti jedno
Nesputani dnevnim stazama, do horizonta i dalje
Daleko ka sebi
Putujemo, putujemo, neko danas neko sutra
Jer smrt je jedna grana u šumi pala
Putujemo ispod trepavica ljubavi, prate nas moćne vojske noći
Hrabro i sneno put vasione
Putujemo u dodiru što nespokojem diše
Ostavljamo za sobom pustinju i ne vraćamo se više
Nek se tuge same snađu
Jer ljubavi nove čekaju na nas u beskrajnom plavom krugu
I tražim tvoj topli dlan ispisan linijom mog života
Da, potrebno je da se vratim
Pa da otpočne neko novo PUTOVANJE.
AUTORI STIHOVA
1. Vanja Škrobica
2. Milan Drašković
3. Marija Najthefer Popov
4. Ivana Knežević
5. Jelena Nedeljković
6. Razija Buharalija
7. Anela Fetić
8. Biljana Grošin
9. Tanja Ajtić
10. Maja Milojković
11. Jasmina Hanjalić
12. Tamara Dragić
13. Vesna Andrejić Mišković
14. Duška Kontić
15. Željka Avrić
16. Jovan Bundalo
17. Ljubica Katić
18. Zoran Hercigonja
19. Marija Skornicki
20. Dušan Stojković
21. Suzana Kostelac Marić
22. Melita Mely Ratković
23. Maxwanette Poetess
24. Viktor Cvetić
25. Ljiljana Terentić
26. Jelena Sarić Cvetković
27. Dušica Mrđenović
28. Dušan Dojčinović
29. Branka Vujić Blagojević
30. Miloš Marjanović
31. Ana Atanasković
32. Ewith Bahar
33. Isilda Nunes
34. Tomka Miražić Šalamon
35. Beba Zeković
35. Dinko Osmančević
36. Evica Kraljić
37. Zorica Bamberger
38. Zdenka Mlinar
39. Vesna Đukanović
40. Prvoslav Vučković Vučko
41. Ljubo Mandić
42. Ljiljana Fijat
43. Biljana Stanisavljević
44. Marija Ranđelović
45. Sonja Kokotović
46. Tatjana Tomić
47. Zvonimir Nemet
48. Snežana Ćurčić
49. Dragana Ćatić
50. Ana Stjelja
___________________________________________________
Zahvaljuem ljubaznim domaćinima. Bilo mi je zadovoljstvo da kao član Književnog kluba Duško Trifunović iz Kikinde prisustvujem. Naš klub su pored mene predstavljali : Miodrag Brkin, Bosa Radin, Vesna Ivetić Balaban , a bili smo potpomognuti Nožica Tanjom kao predstavnikom Kulturnog centra Kikinda.
Učestvovala sam svojom pesmom.
Kažeš
Kažeš pravio si vino
od grožđa zrelog strašću obojenog
Kažeš daleko se čuje mirisom svojim,
prelama svetlost u čaši starinskoj
Kažeš godine mi ne mogu ništa
kao staro vino sam , opijam u glavu ulazim
Kažeš dotiču te moji dlanovi
dok hodaš među raspuklim teškim lozama
Kažeš miluju te oči moje
reči izgovorene, začinjene zrelim grozdovima
Kažeš tiho hodaš putevima vinskim
pratiš moje tragove na njima
Kažeš odmičem korakom po stazama
puhura grožđanog, praha svemoćnog
Kažeš dišeš prolećne noći obojene mirisom
grožđanog cveta i mojim dahom
Kažeš vidiš me među čokotima
čuvam ih grožđanim sokom na rukama
Kažeš da sam deo nebeskog svoda
tajna odstojalog vina dobro čuvanog
Kažeš ponećeš me do nepoznatih svetova
U tihim večerima u kojima se pije crveno vino
Kažeš…ili to čaša vina u kojoj se svetlost prelama
umesto tebe govori ?
![]() |
Bosa Radin |
![]() |
Vesna Ivetić Balaban |
![]() |
Miodrag Brkin |
![]() |
Pesnici i Nožica Tanja |
Миодраг Бркин песма за ову и још нек прилике...
ЧАРОБНА ЖЕЉА
Испалио сам куршуме среће,
y утробy гнева забио мач,
и док тело на починак креће,
на пољу наде чује се плач.
Неспретно бришем трагове вина,
са чаше у коју душа је стала.
Често ми је лепша тишина,
од снова које си без мене брала.
И када станеш на судбински праг,
започећеш нову чаробну причу.
Твој шапат поста ми сувише драг,
уз чега ће боре моје да ничу.
А жеља ће бити бистра к'о дан,
кад будем кренуо у небеску луку.
И док мирно тонем у вечни сан,
само тебе желим да држим за руку.
Мирјани... Миодраг Бркин, 17.10.2022.
Do još nekog druženja...hvala.
КАКО ЋУ ТЕ НАЋИ
Како ћу те наћи, када се угасе светла?
Када ме покрије тежина непробојна?
Како ћу те наћи, када сјај ока заувек нестане?
И када на моје тело падне вео заборава?
Како ћу те наћи, када ми дах полети у висине
и када рука мирно на грудима лежи?
Када се изгуби мирис трава
поред путева којима многи ходе?
Када свиле небеске плаве
отпутују неким младостима другим?
По мирису трава што крај пута расту?
По жубору воде што се ваља?
По камену белом?
По кораку младом и осмеху вечном?
По равници родној?
По знамењу славном?
Да не тражим-
покриј мене белим велом,
ноћним сјајем, свилом јутра.
Покрај мене књигу наших дана стави-
да ми таму осветљава
да ми поје када гласа нема.