Veo lipovog mirisa

Užurbanost se primećivala. Ljudi su se u rekama kretali hvatajući svoje tokove i ne obraćajući pažnju na sitne stvari koje znače život. Prvi put u dugom nizu godina trg su preplavile lale. Cvetale su grleno. Vitkim stabljikama su dosezale nebo. Toplota ih je brzo odnela. Smenilo ih je cvetanje starih kestenova. Visoko uzdignuti u ponosnom opstajanju, prkoseći godinama davali su neobičan golicavi miris i svojom nesebičnošću privlačili su obnovljene rojeve pčela. U nikada neprekinutom nizu su se smenjivale noći i dani. Sitan list je pokrio grane starih lipa. Zelenkasti duguljasti cvetovi koji su nenaviklom oku ličili na listove, su na svojim vrhovima imali sitne blede kuglice budućih cvetova. Raspukao ih je suncem nagrađen dan. Lipom obojen vazduh je budio različita sećanja. - Danas ćemo prema gradu. Lipe su počele cvetanje. Žurnim korakom uputili su se širokom ulicom ušorenih kuća. Ispred pojedinih kuća sedeli su ljudi. Dokonost u pogledu i duši. - Ne primećuju lepotu tren