Putopis : Mostar

Stari most Pod vrelim hercegovačkim suncem uz neprekidan pev brojnih zrikavaca nastavljamo svoj put prateći krivudavu sivu liniju puta. Isključujemo klimu u autu, trpimo toplotu, ali se napajamo vazduhom obojenim biljem i bogatom istorijom. Hodili su ljudi ovim krajevima od preistorije do današnjih dana. Smenjuju se kamen, zeleno rastinje i plave linije reka. Ipak tražimo nešto lepše i više, nešto što prerasta ljudske granice, što ima svoju bogatu, nikada presušenu istoriju i svetlu budućnost. Cilj je Mostar . Savremeno čudo navigacije nas odvodi baš gde treba. Parkiramo se na stazi pored pravoslavnog groblja Bjelušine. Ostavljamo auto nemilosrdnosti Sunca, prelazimo put i ulazimo u stari deo Mostara. Instinkt govori jedno, navigacija drugo(nismo se dobro sporazumeli na relaciji grob i spomenik Aleksi Šantiću). Ljubaznu devojku koja izlazi iz jedne od kuća pitamo za pomoć. Odgovara da se krećemo u dobrom pracu i želi nam prijatan boravak u njenom gradu. Reči dobrodošlice pobol