februarski sneg
oteo sjaj iz oka
mladome mačku
Hvala posetiocima ovog bloga. Nadam se da ćete uživati u mojim pričama i slikama na svili. Svaka sličnost sa likovima i događajima je slučajna.
Uzeću nit ili dve plave mesečine
jutarnje rose i podnevnog sunca.
Uzeću kosu vetra utkanu u vlat trave
rascvetali zovin cvet i granu belog jasmina.
Uzeću osmeh divlje zveri
pokajnički pogled grešnika i radost majki .
Pokloniću ih nebu i moru, beskrajnom, plavom
pesmi sivog slavuja i stihu zaboravljenog pesnika.
Нити
Узећу нит или две плаве месечине
јутарње росе и подневног сунца.
Узећу косу ветра уткану у влат траве
расцветали зовин цвет и грану белог јасмина.
Узећу осмех дивље звери
покајнички поглед грешника и радост мајки .
Поклонићу их небу и мору, бескрајном, плавом
песми сивог славуја и стиху заборављеног песника.
na putu bez tragova
lebde povrh životne piste
s pogledom snenim
budi se osmeh nadanja
obojena verom u bolje sutra
hodaš dalje
lako klizi nošena vetrovom pesmom
trakom puta
osnažena mrazom dotakne grane grma
njivu što spava i srnu u šipragu
ohrabri se još drhtajem ptice
pa smelo napravi smet
dok čovek u autu ćuti.