понедељак, 2. март 2026.

Прича ,,Девет грла " награђена Специјалном наградом Народне библиотеке ,,Његош" Књажевац

Конкурсни зборник XXXIV/18 (зборник радова награђених учесника XXXIV Светосавског књижевног конкурса)

Народне  библиотеке ,,Његош" Књажевац 

 

 Линк ка зборнику  КОНКУРСНИ ЗБОРНИК

 

 

ДЕВЕТ ГРЛА


Пространом равницом плове облаци који ослобађају делове неба. Све мирише на овршено жито и ситан босиљак који расте на стрњишту. Лепоту ремети тек по који крик црног гаврана. Са равницом се стопио он, мост Девет грла. Подигнут је у време најезде Турака, да личи на онај Вишеградски. Све би било мање тајанствено, да око њега не хује карпатски ветрови који знају и памте много, а могу да га пробуде из ћутања. Бранио би се од њих, говорио да је богат својим ћутањем, да воли своје ћутање, али ветар је ветар није му давао мира.

Једном су тихо причали о песнику, писцу и великом уметнику, а ја сам као мали сведок чула и записала његове речи:

На мени је стајао човек. Сам. Лицем окренут према истоку. У рукама је држао листове својих рукописа. Било је ту песама за децу, драма, приповедака, а могао се назрети и почетак романа. Око њега се није осећало двоумљење или страх. Корачао је стазом Сунца преко мојих камених лукова. У тренутку када га је додирнуо ветар угрејан првим зрацима, тело му се извило, руке издужиле, а листови рукописа су полетели у ковитлацу и на чудесан начин су образовали још један мост. Мост на мосту. Попут дечје игре коцкицама мост је растао. Везивао је детињство и младост, младост и старост, пролазност и вечност. Речи песника су допуњавале јединствену целину.

Радовао сам се.

Све се одиграло брзином светлости, да би се исто тако и завршило. Човек је опет постао човек, са листовима својих рукописа. Ја сам постао чудесан мост обојен успоменама.


Пожелим да сам песник и мост на чудесном мосту, па да тако упловим у вечност.

 

Захваљујем жирију библиотеке на додељеној ми награди.  

 

недеља, 1. март 2026.

81.

more i nebo

zagrljeni pričaju 

nemoj obali

 

Objavljen zbornik : NEKAZANO II- Bar - Crna Gora

 LINK KA ZBORNIKU NEKAZANO II

Objavljen je Zbornik proznih radova „Nekazano kazuje 2“, u izdanju Međunarodnog udruženja književnih stvaralaca i umjetnika „Nekazano“. Na 351 stranici ovog obimnog i reprezentativnog izdanja zastupljen je 81 autor, a svaki od njih predstavio se sa po dvije priče.

Posebnost ovog zbornika ogleda se u činjenici da su radovi objavljeni u izvornom obliku – onako kako su i poslani, na ćiriličnom ili latiničnom pismu, te na maternjem jeziku autora. Time je zadržana autentičnost izraza i jezička raznolikost, pa su tekstovi objavljeni na srpskom, bosanskom, makedonskom, bugarskom i albanskom jeziku.

„Poštujući želje naših članova i prijatelja iz regiona, po drugi put objavljujemo Zbornik proznih radova, želeći da dodatno osnažimo prozno stvaralaštvo u okviru našeg udruženja. ‘Nekazano’ je prepoznato prvenstveno kao snažan izdavač poezije, ali ovim izdanjem potvrđujemo da jednaku pažnju posvećujemo i prozi, kao važnom i ravnopravnom književnom izrazu.

Istovremeno, pratimo savremene tokove izdavaštva i potrebu da knjige budu dostupne i u elektronskom obliku, iako smo već afirmisani kao pouzdan i kvalitetan izdavač štampanih izdanja. Trenutno je u pripremi još sedam knjiga poezije, kao i jedno foto-izdanje posvećeno suvomeđama kao dijelu nematerijalnog kulturnog dobra. Posebno nas raduje što objavljujemo dvije knjige poezije kanadskog pjesnika Ibrahima Honđe, što dodatno potvrđuje međunarodni karakter i kvalitet naših izdanja.“ istakao je Labud N. Lončar, direktor izdavačke kuće „Nekazano“.( preuzeto sa portala NEKAZANO.ME










среда, 18. фебруар 2026.

Spisak autora zastupljenih u zborniku ,, Nekazano kazuje 2 " -Bar , Crna Gora

 Zahvaljujem članovima žirija 

“Nekazano” – Međunarodnog udruženja književnih stvaralaca i umjetnika , Bar Crna Gora na uvrštavanju i objavljivanju mojih priča. 


 
SPISAK AUTORA ZASTUPLJENIH U ZBORNIKU „NEKAZANO KAZUJE 2“
1.
Aleksandar Stojanović
2.
Aleksandra Jež
3.
Ani Stajkova - Ivanova
4.
Ankica Anchie
5.
Biljana Jakovljević
6.
Boško Grgić
7.
Branislava Branković
8.
Branko M. Jovanović
9.
Bratislav Todorović
10.
Čedislavka Popović
11.
Čedomir B. Šopkić
12.
Čedomir Vrlješ
13.
Danijela Dana Arsović
14.
Darko Vojković
15.
Dejan Marinković
16.
Dragan Mitić
17.
Dragan Pavličić
18.
Dušan Milijić
19.
Duška Kontić
20.
Džemil Bitići
21.
Gordana Karakashevska
22.
Gordana Kocić
23.
Harun Jusufović
24.
Ibrahim Honđo
25.
Jagoda Sablić
26.
Jaroslav Kiš
27.
Jasna Kapelan
28.
Jelena Grbić
29.
Jelena Vukovič
30.
Katarina Boljević
31.
Labud N. Lončar
32.
Lejla Lačević Mizdrak
33.
Ljiljana Đurišić
34.
Ljiljana Milosavljević
35.
Magda Đorđević
36.
Marija Čelebieva
37.
Marija S. Dedović
38.
Marijana Lj. Jovanović
39.
Marin Buovac
40.
Marina Adamović
41.
Marjan Urekar
42.
Marko M. Ćurčić
43.
Milad Obrenović
44.
Milena Blagojević
45.
Milorad Mišo Kuljić
46.
Miloš Živanović
47.
Mira Rakanović
48.
Mirko Simov Bjelajac
49.
Natalija Tanja Novaković
50.
Nedeljko Neđa Paunović
51.
Nikica Banić
52.
Predrag Radak
53.
Radinka Rada Cvijović
54.
Radmila Stojadinović
55.
Razumenka Marković
56.
Sandra Stanković Pavličić
57.
Savka Gudović Parađina
58.
Siniša Mitrić
59.
Slavica Damnjanović
60.
Slavica Maksić
61.
Slavka Masoničić Vojinović
62.
Slobodan Vrhovac
63.
Snežana Marko-Musinov
64.
Snežana Raković
65.
Stefan Đurić
66.
Stjepan Crnić
67.
Strahinja Jež
68.
Svetlana Milić
69.
Tamara Dragić
70.
Tatjana Milivojčević
71.
Tatjana Tomić
72.
Vera Cvetanović
73.
Vera Lazić
74.
Vesna Đukanović
75.
Vida Nenadić
76.
Zdravko Đuranović
77.
Zlatomir Aleksić
78.
Zoran Starčević
79.
Zoran Šolaja
80.
Željka Bašanović Marković

уторак, 17. фебруар 2026.

Ћирилица огледало српске душе 15.песничка руковет

 

ЛИНК КА 15. РУКОВЕТИМА  


 ЋИРИЛИЦА ОГЛЕДАЛО СРПСКЕ ДУШЕ – 15. песничка руковет

На моју велику радост песма је Објављена на страни  39. 

ХВАЛА. 



Весна Ђукановић - Кикинда
 

ОТАЦ ТАДЕЈ
С груменом црнице у руци
тражећи благослов у служби својој
ходио је монах манастирским зидинама опасан
са руком Господњом на челу и дахом молитвеним на
уснама.

У данима сивим, тешким, трагањем обојеним
осунчаним знањем и књигама давно написаним.


Време пролазно, утихло
покрива сени монашке непролазне
а глас збори мудрости кратке давно изречене.


Звоне речи у мирном току, а поглед
као кап росе, обећање, испуњена реч, доносе утеху
покајање и подршку ослобођеном.


У чекању последњег удаха пред одлазак
у нераскидиво трајање времена
с монашким благословом тихим бројим своје дане.

субота, 14. фебруар 2026.

Трифунданско јутро- Trifundansko jutro

 

 

 

 

 

 

ОДЛУКОМ ЖИРИЈА 10. МЕЂУНАРОДНОГ ТРИФУНДАНСКОГ РАСПИСА- ВУКОВО ПЕРО  песма ,,Трифунданско јутро"  је део 10. расписа. 



Моја бака је славила Трифуна
очима плавим и рукама испуцалим.

Спремала је кућу дуго 
да билста и мирише на цимет што чека вино. 
             
Говорила је тихо молитве снене
у вечери бледе и јутра сјајна.

Рекла би себи, да нико не чује: 
,,Само да киша пада и облачно буде небо."

У рано Трифунданско  јутро
по винограду би ходала сама.

Резом брзим гранчицу скидала
миловала  оком и руком својом.

Код куће по чаша вина чека на столу 
и хлеб мирисни жути жртвени. 

Па свечани ручак и крофне нуди
с очима пуним радости и наде.

А ми у реду с детињом срећом 
у оку као њеном плавом. 

 

TRIFUNDANSKO JUTRO


Moja baka je slavila Trifuna
očima plavim i rukama ispucalim.

Spremala je kuću dugo 
da bilsta i miriše na cimet što čeka vino. 
             
Govorila je tiho molitve snene
u večeri blede i jutra sjajna.

Rekla bi sebi, da niko ne čuje: 
,,Samo da kiša pada i oblačno bude nebo."

U rano Trifundansko  jutro
po vinogradu bi hodala sama.

Rezom brzim grančicu skidala
milovala  okom i rukom svojom.

Kod kuće po čaša vina čeka na stolu 
i hleb mirisni žuti žrtveni. 

Pa svečani ručak i krofne nudi
s očima punim radosti i nade.

A mi u redu s detinjom srećom 
u oku kao njenom plavom.  

петак, 13. фебруар 2026.

Za kraj ovozemaljskog puta jednoga mačka

 Na raskršću  suton,

svetlost  u nestajanju

tihi koraci na životnoj liniji 

i reči koje se gube.

 

Lavež  u daljini

žal za putujućim vlasnikom

i neizvesna budućnost

nemog prijatelja.

 

Pod okriljem noći

pogled traži sigurnost

u očima slučajnog prolaznika 

i glasu prijatelja.  

 

 Posvećeno Erosu divnoj duši u telu mačka.

четвртак, 12. фебруар 2026.

Odlomak iz priče: Grehovi su samo moji

     
U trenucima samoće i mračnih noći bi se ispovedala bledom mesecu: 




,,Grehovi su moji samo moji, na meni je da ih okajem i  bar malo smanjim teret na svojim plećima. Ako je Bog dao ženi pamet, na njoj je i da je iskoristi. U malom gradu je teško bilo biti žena , upravljati imanjem i imati veliku moć. Ta sam bila. Stvorila sm mnogo više od brojnih muškaraca. Nošena bezmernom željom za potomstvom navela sam čestite , učene  ljude na greh, ali sam dobila šta sam tražila. Radost mi je kratko trajala, bol se nizala i oduzimala  mi sve one koje sam volela. Gospod mi je mnogo dao , ali i oduzeo. Ko sam ja da se na Gospoda ljutim, da mu zameram ? Ko sam ja da zameram ljudima i gradu na osudi mojih želja i htenja? Ko sam ja da zabranim žutoj kaldrmisanoj ulici da priča? 
A znam da priča, da se seća one hladne zimske noći kada sam ga pozvala da me vidi poslednji put. Bio je promrzao, u kratkoj bundi na pustoj kaldrmi. Znam da me je voleo, da je od svih lepotica na balu video samo mene. Dok je šuštala svila na haljinama gospođica kikindskih šuštala je i uštirkana posteljina pod našim telima. Pamtim ga usamljenog na oštrom karpatskom vetru  dok oko njega aveti stoletnih hrastova izvode noćne plesove. Belasala  mu se koža, a oči su mu gubile sjaj. Nisam mogla da volim njega, niti bilo  koga drugog. Jeste me prosio, ali svoju nezavisnost i moć nisam mogla da delim ni sa kim. Kad sam postigla svoj cilj, oterala sam ga, dozvolivši mu da mi samo ovlaš poljubi ruku. Da bih je potom spustila na meki vuneni šal koji nikada više nisam nosila. Ostavila sam ga da čuva njegov poljubac. Okrenula sam se poslednji put . Klečao je na belom putu posut belim pahuljama. Usne su bile bez glasa. Nikad ga više videla nisam.  Izgubio mu se trag u vremenu kao što su se deca naša izgubila i utonula u tamu. Sve ostalo je nestalo  u belini banatske zime. 
   Postoje dani kada iz unutrašnjosti sobe posmatram gradsku ulicu, kroz otvoren prozor osećam kako grad živi i kako se ljudi u njemu raduju , ali i pate. Ostala sam sama, bez igde ikoga svoga , pa odlučih: Ceo grad, moja rodna Kikinda će biti moje veliko dete. Sve što imam ću darivati njoj. Pod svoje okrilje ću skupiti svu decu , siročad koja hoće u školu, jer znanje je sve i putokaz i staza i proširivanje vidika, na kraju i moć. Imaće Kikinda manastir i groblje,  okupiću sveštenike  da osveštaju zemlju , podići zdanja,  vaskrsnuće  zajedno sa Hristom svi sahranjeni na njemu , pa i oni koje sam volela iznad svega.
   Ako se neko seti neka me pomene.  Možda će neke buduće generacije razumeti moj čin, ali i moje stradanje. 
Sve pomenite samo moje grehove nemojte, oni su samo moji.  


субота, 7. фебруар 2026.

Niti

 

 




Uzeću nit ili dve plave mesečine

jutarnje rose i podnevnog sunca.



Uzeću kosu vetra utkanu u vlat trave

rascvetali zovin cvet i granu belog jasmina.



Uzeću osmeh divlje zveri

pokajnički pogled grešnika i radost majki .



Pokloniću ih nebu i moru, beskrajnom, plavom

pesmi sivog slavuja i stihu zaboravljenog pesnika.




 

 Нити

Узећу нит или две плаве месечине

јутарње росе и подневног сунца.



Узећу косу ветра уткану у влат траве

расцветали зовин цвет и грану белог јасмина.



Узећу осмех дивље звери

покајнички поглед грешника и радост мајки .



Поклонићу их небу и мору, бескрајном, плавом

песми сивог славуја и стиху заборављеног песника.