teče ravnica
u niskom letu pevaplavi horizont
Hvala posetiocima ovog bloga. Nadam se da ćete uživati u mojim pričama i slikama na svili. Svaka sličnost sa likovima i događajima je slučajna.
Hvala žiriju na dodeljenom mi drugom mestu u kategoriji ,,proza" na međunarodnom konkursu ,,Književna Azija"Kazakhstan Astana autori Srbija....
Preuzeto sa profila Ana Stjelja :
![]() |
dr Ana Stjelja , predsedavajući žirija za Srbiju
HVALA NA POSLATOJ DIPLOMI: |
niz ulicu okrnjenih stanovnika
dok nemušto govore izbrisani koraci
a asfalt zvoni okovan tišinom.
Padaju maske izgubljenih ideala,
ogolevaju pesnikove ruke
u bespomoćnosti svojoj i neizmernoj tuzi.
U gašenju dana nema zabluda
samo bele visine i daleki svetovi
traju u titravoj svetlosti.
PEVAM
Rasejna sam po njivama uzoranim
Hodam, plešem u koraku korak
Prahom darujem vlažnu zemlju
Izgaženu stopama pradedova
Hodam koracima razvučenim
Kojim hodahu mnogi pre mene.
Ćute magle zarobljene otiscima nepoznatim
Na uvalama izgubljenog mora zaustavljam dah
Brdima žutim pevam kroz večeri snene.
Drugovi moji prate korak moj
S tobom u mislima dok duša nova leta stvara
i govore glasno: biće slobode i pravde ovde.
A srce peva pesme stare :
Tvoja želja ništa nas ne plaši
Tvoji snovi to su snovi naši.
ilustracija slika na svili
Bila jednom u nekoj magijom začaranoj zemlji princeza. Živela je usamljena u dvorcu okružena strašnim čuvarima sa vukovima koji su pratili svaki njen korak. U snu joj se jedne noći javio glas koji joj je govorio da ukoliko želi drugačiji i srećniji život mora u ponoć izaći i proći kroz mračnu šumu Fantaziju, da će je goniti začarane vučje nemani, ali da ne sme odustati ukoliko želi slobodu. Iskrala se bez dvoumljenja i uz ogroman strah je izbegavala vučje čeljusti i strašne zamke. Na kraju šume su je kao čudo dočekali zagrljeni vera, nada, ljubav i prijateljstvo.
Povodom 2. aprila Međunarodnog dana dečije knjige
Link za čitanje mini bajki - Elektronski časopis ENHEDUANA - Ana Stjelja
| 14:48 (пре 1 сата) | |||
| ||||
Dear Poets,
Warm greetings from La Fenêtre de Paris.
We are delighted to share with you that your poetry is part of our collective work, “Water Anthology”, curated and edited by Abu Zubier, Poet and Editor of La Fenêtre de Paris.
Teče kroz plodnu dolinu reka
vetar se igra laganim talasom
i nosi njegove snove.Nebo u vodi miluje odraz
tajnu svog lica i beline,
a njegova lepota pada u duboki vir
Malo dalje, čovek u hladu vrbe,
blatna sluz mu zarobila noge.
Njegova duša je usmerena ka plićaku
oči uzdignute ka vedrom nebu
dok mu izgubljeni dani kradu
bešumnu pesmu reke.
Odjednom je iskoračio
i postao deo večnosti.