петак, 8. новембар 2024.

Резултати песничког конкурса ,,Песничка јесен крај Мораве"

 Захваљујем жирију на заступљености у Зборнику .


Александар Деспотовић, ЗАСТАВУ ВАМ НЕ ДАМ

Александар Јањушевић, ШУМАРИЦЕ, ДАН ПОСЛЕ СМРТИ

Александар Марић, КАО ЈУГ БОГДАН

Александра Жуњанин, МОЈИ СНОВИ, ЖЕЉЕ, МИСЛИ

Александра Мариловић, ПИСМО СВЕТОГ НЕКТАРИЈА КАСИЈАНИ

Александра Станковић, ЉУБАВНО ПИСМО

Белинда Сипкоска Гаштарова, ХИПОТЕКА

Благојка Петрушић Стојановић, КОСОВО ЈЕ ДЕО НАС

Бојана Данчетовић, ПОДНЕБЕСЈЕ

Бојана Мицић, ПОТРАЖИ МЕ

Борислав Батин, ШАРГАНСКА КОЖА

Бранимир Перић, КРАЉЕВИ, КОЊИ И МАГАРЦИ

Бранислав Свркота, СРБИЈА

Братимир Петровић, НОСТАЛГИЈА

Валентина Вања Дабић, ШТО МИ НОЋАС...

Васица Милић, ПОВРАТАК НИКОЛАЈА У СРБИЈУ, ЛЕЛИЋЕ И ЉУБОСТИЊУ

Вера Цветановић, ВЕРУЈЕМ У РЕЧ

Верица Раденковић Митровић, ЛЕТО

Верољуб Вукашиновић, MAJKA

Весна Ђукановић, У СВЕТОЈ ЗЕМЉИ

Весна Јаковљевић, ПЛЕМЕНИТО СРЦЕ

Весна Пљакић Срећковић, СЛУТЊА

Весна Радовић, МON PETTIT COMARADE!

Весна Ристовић, НОСТАЛГИЈА СЕПТЕМБАР

Вида Ненадић, НИГДЕ (НИ)САМ

Владимир Петровић, ПИСМО ПРИЈАТЕЉУ

Голуб Јашовић, НЕШТО КАО ОСМЕХ

Гордана Здравковић, ОТИЋИ ЋУ

Гордана Милошевић, КИШОБРАН

Гордана Стијачић, ПОСЕДАК

Данијела – Лела Вукчевић, УЗВИШЕНИЈИ ДА БУДЕМО

Данијела Белошевић, УСТАНИ СРБИЈО!

Данијела Вељковић, ЗВЕЗДЕ У ОЧИМА

Данијела Максовић, ТЕЧЕ ЖИВОТ КАО РЕКА

Данијела Томић, ОНА

Данило Васојевић, СВЕТИ САВА

Дара Гајић, ПЛАВИ ЈОРГОВАН

Дарко Стевић, КУЋА КАД САЊА

Дафина Милутиновић Пајић, ЏЕЛАТИ

Дејан Богојевић, СТРПЉЕЊА САМО БОЖЕ ДАЈ

Драган Видић, ЗАПАМТИ ЕВРОПО!

Драган Митић, ДА НЕСТАО НЕ БИ

Драган Недимовић, БИО ЈЕ ТО ДОБАР ОДМОР

Драган Поп Драган, ОДГОНЕТАЊЕ СЕБЕ

Драгана Миленковић, ЗРНО

Драгица Грбић Драга, ДРУГОЈ ОБАЛИ САВЕ КОД ЈАСЕНОВЦА

Драгица Стојановић, ЈЕФИМИНИЈА ИГЛА

Драгиша Батоћанин, КАО ПЕСМА ЗА ЊЕГА И ЗА НАС

Душан Мијајловић Адски, БДЕЊЕ

Душко Р. Недовић, ИЗГУБЉЕНИ

Ђорђе Јовановић, ПОСЛЕДЊИ ПЕСНИК

Емилија Живојиновић, КАО ВЕЧНА ЧУВАРКУЋА У РОЗЕТИ ХРАМА

Жаклина Манчић, У МОМ КРАЈУ

Живко  Букоња, ПОСТОЈБИНА  СНА

Зорица Матицки, ПЕСНИЧКО БРАТСТВО

Зорица Обрадовић, ЧОВЕК БЕЗ ПСА

Зорица Пауновић, РАЗГРАНИЧЕЊЕ

Зорка Чордашевић, У  ИМЕ  ПРАВДЕ,  ГОСПОДЕ

Илија Полић, ПОСЛЕДЊА ЖЕЉА

Искра Ђуришић, СРБИЈА ЈЕ ЉУБАВ

Јасмина Кокот, МАЈКО

Јелена Спировски Биберџић, ПОРТРЕТ БУДУЋЕГ ЖИВОТА

Јелена Трајковић, У ИМЕ СВИХ НАС ИЗ СВЕТА СНОВА

Јелена Цветковић, ПРЕД ОБЛАКОВИМ ВРАТИМА

Јован Н. Бундало, НОСТАЛГИЈА КРАЈ МОРАВЕ

Јована Симић Русу ПОСЛЕДЊА ПРИЧЕСТ

Катерина Алексова Наумова, ЗВУКОТ НА ВИОЛИНАТА

Кристина Милутин, ВОЉЕНОЈ МАЈЦИ

Љиљана Јанковић, ОПИЈЕНИ

Љиљана Терентић, НЕК ЗАЋУТЕ УСТА MOJA

Љубица Жикић, ПОХВАЛА MИРОСЛАВЉЕВОМ ЈЕВАНЂЕЉУ

Љубиша Ж. Војиновић, МОЈИМ ЂЕДОВИМА

Магда Ђорђевић, ЗИДОВИ ТРОЈЕ, РУКЕ ЊЕНЕ

Марија Бајић, МОДЕРНА БАНДА

Марија Лазаревић, ПОСТКОСОВКА ДЕВОЈКА

Маријана Милошевић, СНОВИЂЕЊЕ

Марина Николић, ПОСТАЊЕ

Милад Обреновић, КАРАЂОРЂЕ – КОЈЕКУДЕ

Миладин Стојановић, КАО СУНЦЕ КАД ПРОСИЈА ЗОРОМ

Миле Лисица, ДВАДЕСЕТ МРВА

Милена Миловановић, ЉУБОСТИЊА

Милка Стефановић Мими, БОЖЈЕ ПЛЕТЕНИЈЕ

Милко Стојковић, РОДЕ

Милоје Вељовић, ДОБРО ЈУТРО, СВЕЖА КРВИ

Милосав Б. Влајић, ИЗНИКАО ЦВЕТ ИЗ РОЗЕТЕ

Милош Марјановић, ОСТАНИ ГДЕ ЈЕСИ

Миљана Вранић Милић, МИЛА

Миодраг Лазаревић, ВРАТИЋЕ СЕ

Миодраг Чабаркапа, РАЊЕНА СРБИЈА

Мира Ракановић, КУЋА

Мирјана Абрамовић Поповић, ВИДОВДАН

Мирјана Новаков, АВАНТУРА ЈЕДНЕ КАПЉИЦЕ ВОДЕ

Мирко Бјелајац, ВРИСАК ТИШИНЕ

Нада Матовић, ОСТРОГ

Надежда Танасковић, РАЗГОВОР СА ПЕСМОМ

Надица Новаковић, САЊАО САМ

Наташа Ђуровић, ЕВО ТИ ПЕСМЕ, ПЕСНИЧЕ

Невена Милосављевић, ИКОНА У КРОШЊИ

Недељко Неђа Пуновић, ЖИВОТ

Неранџа Нена Костић, ИСКРИЛИЛО, ЈЕЛЕЧИЛО

Никола Искић, СВОЈАТАЊЕ СРЕЋЕ

Оливера Синђелић, ПОСЛЕДЊЕ ЗРАКЕ СУНЦА ПУРПУРНИ СУТОН ГАСИ

Оливера Цветић, KAД ЛЕТИ ОБЕЛЕ СНЕГОВИ

Радмила Стојадиновић, МИСАО

Радован Синђелић, ЛАБУДОВА ПЕСМА

Радоје Радосављевић, СОНЕТ О МОНАХУ

Радојка Беренг, ДАНИ ЛУДАЈЕ

Радојка Бјеливук Стојановић, ЈА

Разија Бухаралија, ОТРГНУТ

Ратко Поповић, ОДА МОРАВИ

Сава Мијодраг Радивојевић, O УМУ

Саша Миловановић Сашка, РУСТИЧНА СОБА

Светлана Тајић, НОВА НАДА

Сенахид Незировић, ДЕЗЕРТЕР

Симо Б. Голубовић, ГРЕШАН САМ

Славица Д. Дамњановић Саша, МАЈКА И СВЕТИЦА

Славица Јовановић, НАШ КРЕВЕТ И СВЕТЕ ТАЈНЕ

Славка Кликовац, УКРАДЕНИ ЖИВОТ

Славко Марковић, ЊЕГОШЕВА КЛЕТВА

Слободан Ескић, КАТРАН ЈУТРО

Словенка Трајковић, ХАЉИНА БЕЛА

Снежана Марко-Мусинов, ЦИКЛИЧНО ЗБИВАЊЕ

СнежанА Паноска, КАДА УМРЕ МЛАДИ ЧОВЕК

Соња Миловановић, ОБЛАЦИ И ЈА

Соња Падров Тешано, „ЗНАШ... ТО ЈЕ... ОНО“

Софија Схалабиех, МЕЂА

Срба Такић, НА МОЛИТВИ У ЉУБОСТИЊИ

Станка Спремо, КАП ТИШИНЕ

Стеван Милошевић, ПРАШТАЈ МИ

Стефан Ђурић, НЕ ДАМ

Стефан Миладиновић, БУДИ ПРАВИ ПЕСНИК

Сузана Љепава, ЕЛЕНА

Сузана Милетић, TРЕНУЦИ

Тамара Драгић, РОДИЛА БИХ ТЕ СТОТИНУ ПУТА

Татјана Ђурић, НЕСТАЈАЊЕ

Татјана Томић, ЉУБАВ

Томислав Димитријевић Томако, ЗВУК СРБИЈЕ
Љубисав Ђорђевић, ОБИЧАН ЧОВЕК

Чедиславка Поповић, УЧИНИ ДОБРО ДЕЛО ДА ТИ СРЦЕ БУДЕ ВЕСЕЛО


понедељак, 4. новембар 2024.

Lament nad gradom - pesme posvećene stradalima u Novom Sadu -organizator Ana Stjelja

LINK KA ZBORNIKU: LAMENT NAD GRADOM

📣Udruženje Alia Mundi poziva autore da povodom tragičnog događaja koji se dogodio 1. novembra 2024. u Novom Sadu i nevinih žrtava koje su nastradale tom prilikom, u komentaru ispod ovog posta napišu kraću pesmu, stih, impresiju, lirski zapis...

🎨Dobrodošli su i vizuelni umetnici, ukoliko žele da daju svoj doprinos ovoj inicijativi.

✍🏻Osim autora iz Srbija, svakako mogu se priključiti i autori iz regiona, ali i celog sveta koji je preneo vest o tragediji koja je zadesila Srbiju …
Rok za ostavljanje komentara je 3 dana, počevši od danas.

Radovi će biti objavljeni u elektronskom književnom časopisu Enheduana i u digitalnom zborniku pod naslovom LAMENT NAD GRADOM.
 Odazvala sam se pozivu pesmom ,,Tugovanka"
Hvala Ana.  
.

 

Tugovanka 


Tiho se novembar spušta

zanemeo

dunavsko ogledalo sjajem bdi.

Nad usnulom dušom svakom

lebde u neveri ljudi

zanemeli od bola,

a sveće plam

Nebo budi.

Grad se povio pod teretom dana

ćuti i grlo steže

kroz ulice duge leti samo tuge trag.


Tihu molitvu glasom predem

Nebu da podari snove meke

anđele za svetao put

nedužnima do rajskih vrata.

На слици може бити: звоник и текст

Putopis: RIM: Panteon

Na Trgu Rotonda
Hram nad hramovima, jedan,  jedini i jedinstven, to može biti samo Panteon.  U prevodu
Hram svih bogova, hram  prošlosti , sadašnjosti i budućnosti. 

Ostane čovek zadivljen, oduzetog daha kada se nađe ispred njega, shvati koliko je prolazan, malen u poređenju s dugogodišnjim trajanjem njegovim, s njegovom lepotom i  tihom pričom njegovog kamenog bića. Veličanstven grandiozan, savršen, sve  u jednom .

Glavni ulaz

Sećam se priča profesora Kojića o Panteonu, njegovog pogleda koji je prevazilazio okvire učionice i putovao daleko. Od tada sam maštala o njemu.  Dugo je trebalo vremena da prođe od školskih do današnjeg dana,  kako bih se našla licem u lice s Panteonom.  On je ispunio je sva moja očekivanja, pa i više od toga.


U trenutku  se brišu dva milenijuma postojanja ovog jedinstvenog hrama. On stoji

Čist hedonizam

ponosan i upečatljiv kao dokaz jednog vremena i graditelja  koji se više nikada neće pojaviti.

 Sagrađen je davno za vreme cara Hadrijana, u prvom veku nove ere , na temeljima  hrama koji  je agradio Marko Agripa oko 25 godine pre nove ere. Kao dokaz toga je napisano njegovo ime iznad glavnog ulaza u hram. 

M AGRIPPA L. F. COS TERTIUM FECIT ili Marko Agripa, Lucijev sin, triput konzul, napravio ovo.

 

On o što je veoma važno jeste da je za svo vreme trajanja od dva milenijuma uvek bio u upotrebi. Bio je razaran i obnavljan , ali je odolevao svim ratnim i mirnodopskim vihorima koji su ga pogađali. 

Njegova veličina se shvati tek u neposrednoj blizini pri dodiru velikog mermernog stuba. Za to sam imala priliku jer je prvi susrtet s Panteonom bio sa zadnje strane. Svaki korak približavanja glavnom ulazu je donosio veće uzbuđenje. I najzad divota, egipatski obelisk na Trgu Rotonda i PANTEON.  Čovek može samo da upija i ćuti. 

Savršenstvo kupole

Hram je kružnog oblika, opasan je sa  šesnaest predivnih korintskih stubova. Mikelanđelo ga je proglasio više delom anđela nego ljudskih ruku. Dugo je bio građevina sa najvećom kupolom, ali je ostao građevina sa najvećom betonskom kupolom. Napravljen je da traje na radost svih nas. 

Na kupoli se nalazi otvor prečnika devet metara- verujte ogromna rupa(grubo, za takvu savršenost) . Umešnost starorimskih graditelja je ovde najuočljivija: U Panteon nikada ne pada kiša. To je još jedna misterija umešnosti graditelja. Kupola je napravljena tako da vazdušne struje unutar kupole razbijaju kišne kapi i pretvaraju ih u sitne čestice koje se zgušnjavaju tek na podu. Na njemu postoje otvori kroz koje se ta voda otiče. Pod ispod otvora je bio vlažan.


Bili smo svedoci  jer je tog jutra padala kiša.  

 

 

 

 

Knjiga utisaka i počasna straža

Ispod kupole

Na Rafaelovom grobu






Veliki slikar Rafaelo je bio zaljubljenik u Panteon, te je tražio da bude tu sahranjen. S velikim poštovanjem posećujem njegov grob  na kom na latinskom jeziku piše:

Ovde počiva Rafaelo od koga je, za života, priroda strepila da će biti pobeđena, a sada kada je mrtav, strepi da ne umre s njim“.

 Rafaelo je jedan od najvećih umetnika italijanske renesanse i renesanse uopšte , njegova dela se nalaze u Vatikanu, mnogim crkvama širom Rima, ali i u privatnim vilama.

Tu je i grob Oca Italije Vitoria Emanuela na čijem grobu piše ,,Otac Italije"

S poštovanjem se upisujem u knjigu gostiju. Sa sobom nosim samo radost , zadivljenost i nezaboravne uspomene.

Počasna straža i knjiga utisaka
 

 

 

Radost




 

 

 

 

 

 

Fotografija Dragan Đukanović


среда, 30. октобар 2024.

Putopis : RIM: Palatin, Forum, Koloseum, Usta istine

Ko govori istinu?
Mnogo je legendi vezanih za ,,Večni grad". Svakako je najinteresantnija ona o njegovom







nastanku:

Natpis na Forumu
 

 

 

 

Kako bi sačuvao svoje kraljevsko mesto kralj Amulije je naredio da se pogubi sin kralja  Numitora, a njegovu ćerku  Reju Silviju da postane Vestalka. Ona  je iz tajne veze sa bogom Marsom rodila blizance Romula i Rema.  Iz straha od gubitka vlasti Amulije je naredio da oni budu bačeni u Tibar. Čudom ili voljom bogova korpa sa blizancima je isplivala na obalu gde ih je pronašla vučica Martia koja ih je podojila. Kasnije ih je sudbina dovela do pastira Faustula. Kad su postali punoletni Faustul im je rekao istinu. Oni su odlučili da na mestu svoga pronalaženja, na brdu Palatin podignu grad.   



Koloseum

Legenda teče dalje: Svađa oko vladavine gradom je dovela do toga da Romul ubije Rema.  Neki istoričari navode da se to dogodilo 21.aprila 753 godine pre nove ere, te se taj datum uzima kao dan osnivanja Rima.

Kako god bilo istorija na svakom koraku ima dokaze za dugo trajanje grada. Veličanstven je svakako, na svakom koraku se mogu videti vitki antički stubovi, delovi akvadukta, vila,  kupatila , a predivni mozaici zauvek su utkani u podove drevnih palata. 

Hodajući ulicama Rima s nestrpljenjem smo čekali da nas dočeka Rimski forum, sedište društvenog, političkog i  verskog života Starog Rima.  Prostran, ponosito pokazuje delove svoje nekadašnje raskoši.  Zamišljam članove senata u svojim togama, ali i brojno građanstvo  u najboljoj odeći kako sporo prolazi ulicama bogatim hramovima , ali i raznim tezgama sa veoma skupocenom robom pristiglom iz raznih krajeva sveta. Svi putevi trgovine su vodili u Rim.  Boravkom u Forumu svaki posetilac je mogao da se uveri u veličinu, bogatstvo i moć Rimskog carstva. Tu su se mogli videti ljudi svih staleža: bogati, siromašni, trgovci, robovi, prosjaci...svako je tražio svoj deo rimske svakodnevice, ali i novosti koje su se svakodnevno pronosile, najčešće tračeve, ali ljudi su uvek bili samo ljudi. 

Rimski forum- tihe priče

Tu je ubijen Gaj Julije Cezar jedan od najvećih rimskih careva. Čuvena je ona ,,Zar i ti  dete?" koja kod Šekspira postaje ,,Zar i ti sine Brute ?" .

 Smatra se da je u Forumu kraj puta koji vodi u Rim, ali i početak puta koji vodi iz njega. Nekada je postojao Zlatni miljokaz koji je merio dužinu puteva po celom rimskom carstvu, danas su tu njegovi ostaci. 

Mnogo je toga za videti i doživeti, ali se mora dalje. 

Nekada sastavni deo Foruma i centar zabave za Rimljane je bio Koloseum. Spolja se  vide četiri sprata, ali ima onih koji se ne vide u njegovom podzemlju. Mnogo je hodnika ispod zemlje, mnoge se tajne i zavere kriju u njima, za oko običnog čoveka to je nerazmnrsivi lavirint.  Mogao je u ono vreme da primi  između 50 i 80 hiljada ljudi, veliki broj i za  današnje vreme. Jednom rečju ogroman je.

Cestijeva  piramida

Po meni  Koloseum je najtragičnije mesto u Rimu.  Mnogo robova ga je gradilo, mnogo robova je ostavilo živote ispod i unutar njegovih zidina. Mnogo robova iz porobljenih područja čiji je život za Stare Rimljane bio potpuno bezvredan te je lako brisan. Teško je zamisliti besmisao igara koje su oni organizovali, a istorija mnogih naroda beleži mnogo jada i bola nasilno odvedenih robova. Događalo se da u jednom danu pored nekoliko hiljada  ljudi nastada i nekoliko hiljada divljih životinja. 

Ne mogu da zamislim užase i stradanja prvih Hrišćana u areni Koloseuma. Verovatno je kasnije, s razojem hrišćanstva,  zbog toga za izgradnju hrišćanskih zdanja korišćen kamen iz Koloseuma. 

Dve hiljade sedme godine je proglašen za jedno od sedam novih svetskih čuda. Kako god, danas je znamenitost koju dnevno posećuje ogroman broj turista. 

Stižemo i do Titovog slavoluka ili Trijumfalne kapije  u Rimu, podignute u slavu osvajanja Jerusalima od strane  cara Tita. Šta reći osim : veličanstvena je .  U svom dvomilenijumskom trajanju bila je rušena i , na sreću svih nas , obnavljana.

Još jedan spomenik Starog Rima jesu ,,Usta istine".

Rimljani su bili izuzetno vešti graditelji. Za vreme pre nekoliko hiljada godina i vrlo napredni. Imali su akvadukte, fontane, uvek svežu vodu. To je doprinosilo i stvaranju one druge vode- kanalizacione, a za to su bili potrebni šahtovi. 

Usta istine su upravo to. Šaht. Naziv,, Usta istine" su dobile u srednjem veku, kad su osuđenici morali ruku da stave unutra, a sa druge strane ruku je čekao dželat koji je



U društvu najvećeg- Cezar



odsecao istu. 

,,Usta istine" - antička mermerna maska-   su ugrađena u zid rimske crkve Sveta Marija iz Kosmedina.  Do crkve smo stigli autobusom, a na  približavanje nas je upozorio dug  red. Ulaz se ne naplaćuje.

 Zadržavanje kod  ,,Usta istine" je kratko , a ljubazni čuvar uz smešak ,,Aha, tu ste -govorite li istinu?" pravi fotografije.

 Nedostaju samo Odri Hepbern i Gregori Pek i savršenstvo ,.,Praznik u Rimu".  Svakako je dobro raspoloženje i u redu i ispred jedne od najzanimljivijih znamenitosti Rima. 

 

Kloseum
 Dan brzo proleti, umor opominje, a Zlatni miljokaz do smeštaja kazuje poprilično rastojanje.

Usta istine



Unutrašnjost crkve Sveta Marija od Kosmedina

Unutrašnjost

Sveta Marija


  Starorimsko zdanje

Toranj crkve ( deo reda) 




                                                                                                 Delovi akvadukta



Nastavak sledi...

Fotografija:  Dragan Đukanović