dolazi veče.
Nestaje ukradeni dan
u beskraju potrošenih.
slikom lika svoga u sećanja
dojučerašnje druženje
obojeno pukim smehom.
Spava u daljini slobode
usamljeni vetar
prošlog života
uvijen u potrošeni crveni ogrtač.
Bez zvuka, tiho
dolazi veče.
Hvala posetiocima ovog bloga. Nadam se da ćete uživati u mojim pričama i slikama na svili. Svaka sličnost sa likovima i događajima je slučajna.
Svakodnevica Moje putovanje je počelo davno, pre četrdeset godina i još traje. Kada sam se kao mlad učitelj obrela u v...
Нема коментара:
Постави коментар
Dragi prijatelji ukoliko imate komentar na pročitani post slobodno napišite.Hvala!