Hvala posetiocima ovog bloga. Nadam se da ćete uživati u mojim pričama i slikama na svili. Svaka sličnost sa likovima i događajima je slučajna.
четвртак, 15. август 2024.
Резултати конкурса ,, Сокобања 2024."
среда, 7. август 2024.
Kad Sosa govori: Dojadilo mi
ДОЈАДИЛО МИ
Дојадило ми резеда море
шорови ушорени, ђилкоши оправљени!
Дојадило ми тандркање шепри
баканџе и цвикле на аљини!
Дојадило ми да гледим ошајдаре
и набаждарена мртва пувала!
Дојадило ми кроз кибицфенстер
ждрењцати с опајдаром докућном!
Дојадило ми геџаве фазане черупати
нахерити се па од опираче балдисати!
Дојадило ми цвајгузе слушати
керебечиду се па дуваду упразно!
Дојадило ми андраке истеривати
сараге ранити, дундама закидати!
Дојадило ми дреждити па у шпацире ићи
и немој се сменом ачити!
Знадем ти ја још а-ша-ша иха-хај!
Шта се смијеш?
Нисам ти ја матора дртина
није ти ово црква ди ћеш се молити
угурсузе један.
И што сам ти казла нисам.
DOJADILO MI
Dojadilo mi rezeda more
šorovi ušoreni, đilkoši opravljeni!
Dojadilo mi tandrkanje šepri
bakandže i cvikle na aljini!
Dojadilo mi da gledim ošajdare
i nabaždarena mrtva puvala!
Dojadilo mi kroz kibicfenster
ždrenjcati s opajdarom dokućnom!
Dojadilo mi gedžave fazane čerupati
naheriti se pa od opirače baldisati!
Dojadilo mi cvajguze slušati
kerebečidu se pa duvadu uprazno!
Dojadilo mi andrake isterivati
sarage raniti, dundama zakidati!
Dojadilo mi drežditi pa u špacire ići
i nemoj se smenom ačiti!
Znadem ti ja još a-ša-ša iha-haj!
Šta se smiješ?
Nisam ti ja matora drtina
nije ti ovo crkva di ćeš se moliti
ugursuze jedan.
I što sam ti kazla nisam.
недеља, 4. август 2024.
,,Лирска круна"- Безимена
Иста је уприличена у едицији Удружења књижевника ,,Уметнички хоризонт" 2024. године Крагујевац.
BEZIMENA
Korake u zalogajima brojim
bez ukusa na tacni života
grehovi gorki, padanja bolna
zaboravljeni putevi brojni
lica u magli praznine mnoge
odzvanjaju hodnicima pustim.
Grabim svodove neba
i koru hleba crnog
otrežnjeni u bogatstvu daha
u večeri životnoj pesmu pišu
kupim ih dušom svojom
prebrojavam u tišini bez glasa
stavljam pod tvoje noge
na volju minulih dana.
петак, 2. август 2024.
Slike govore umesto reči : Sremskokarlovački pesnički brodovi 2024.
. . . . . . . . . . . . . . . .
. . . . . . . . . . . . . . . .
Oj, Karlovci, mesto moje drago!
K'o detence došao sam amo;
Igra beše jedino mi blago;
Slatko zvah ja med i smokvu samo.
Dete malo - goluždravo tiče -
Dođe tiče, pa se tu naviče;
Ovde, ovde, gde krioce malo
Prvi put se sretno ogledalo;
Iz početka, od grane do grane,
Od drveta jednog do drugoga,
Dok je smelo setiti se strane,
Setiti se neba visokoga,
Dok je moglo krila svoja laka
Nebu dići tamo pod oblaka!
Pod nebo se dig'o ptić i sada;
Al' veseo nije k'o nekada!
Gleda dole, reku, vrelo, luga,
Drva, žbune, gore i vrleti,
Pa mu s' čine do toliko druga,
Do toliko uspomena sveti',
S kima dane prelepo probavi,
Pa ih sada mora da ostavi.
Teško mu se, teško rastaviti;
Ali šta će, kada mora biti!
Za njih srce njemu mlado tuče,
Ali nešto na daleko vuče...
. . . . . . . . . . . . . .
. . . . . . . . . . . . . .
I moja objavljena pesma:
,,Na bregu tije reke"
Na krovu sveta
oprana od zla bistrom vodom
zaslepljena odsjajem
ponizno pred rekom stojim.
Žuborom tihim, šumom milim
briše se minulo vreme,
reka u snazi korita svoga priča
tek iskru poneku, dok tajnu čuva.
Trenutak vremena kao večnost nepresušna
stapam se, belasam, prelivam u čistoti
nestaje sve, samo nebo i voda bistra
stvorena i od grehova zaštićena.
Glasa se kap, u trajanju svome
s krunom bisernih kapi na početku sveta
u kapi na dlanu nosim bogatstvo
kao opomenu i zavet drevni.
Fotografije : Dragan Đukanović