четвртак, 28. април 2022.

Putopis : Egipat

 Odakle početi priču o zemlji dubokih korena,
Pogled s Nila moderan Kairo


mitske civilizacije i  bogate kulture?
Gde se uhvatiti za nit vodilju, ne preskočiti ništa , ne zaboraviti ili  izostaviti ? Za mene  će početak biti  trenutak kada  su točkovi aviona dodirnuli tlo Afrike.  Izlazak iz aerodromske zgrade, suočavanje sa novim mirisima i bojom neba,

Dočekao nas je vetar, suv,  s  obiljem finog, sitnog peska. Topao, onako prijatno neprijatan posle evropskih minus dva.  Brzo se navikavam i krećem u pustolovinu.

Oko može da  vara, da sliku ispred sebe vidi na svoj način, da stvarnost prikaže na lepši ili manje lep način, da doživljeno uobliči i dok je sećanja,  čuva. A svako oko ima svoje viđenje...

Putovanje u Egipat sam  dugo planirala, pripremala se,  činila sve da odem spremna , da pokupim što više i sa sobom ponesem onoliko koliko mogu. 

Prvi pogled na Afrički kontinent

Koliko god pripremljena, toliko ostajem zadivljena njegovom  lepotom, ljudima, načinom života koji je na neki čudan način u nekim segmentima zadržan negde u daljinama...

Sadašnjost Egipta su suprotnosti, s  jedne strane onih koji imaju mnogo i onih koji imaju mnogo manje od njih. Ipak živi se. Lako nije, kao bilo gde gde se ,,običan" čovek bori sa svakodnevicom. 

Prolazeći gradovima Egipta stiče se utisak nedovršenosti. Ispred mnogih zgrada su gomile šuta zaostalih od gradnje, renoviranja ili rušenja. 

Bila sam zatečena prizorom u Kairu: zbog proširenja puta( saobraćaj je gust, saznajemo da sa okolnim mestima ima oko dvadeset miliona stanovnika) čitave stambene zgrade su presečene tako da se vide spratovi, obojeni zidovi, stepeništa, delovi kupatila...

Zanimljivo je da je većina zgrada bez krovova. Krov znači završenu kuću, a ona povlači visoke poreze, te su kuće bez krovova, a umesto njih iz zidova poput dugih vratova vire teške armature, u iščekivanju nekog boljeg vremena.  Kuće su obično od nekoliko spratova, u donjem živi najstariji muški član sa svojom porodicom, kad  najstariji sin dospe za ženidbu zida se sledeći i tako redom, s tim da poslednji sprat uvek ostaje nedovršen.

Na ulicama se ne može videti mnogo žena. Većina ih ostaje kod kuće sa decom, dok muškarci odlaze na posao. Dešava se da mnogi od njih rade daleko od svojih domova i  da tek nakon završetka turističke sezone odlaze kući, ali im redovno šalju zaradu da bi mogli da žive.

Nasuprot nedovršenih zgrada su hoteli za brojne turiste. Oni su čisti, sjajnih fasada sa neizbežnim oznakama drevnog Egipta.  U njima je pun komfor za dobrodošle goste.

Egipćani imaju veoma malo fabrika. Žive od turizma i poljoprivrede.  Sever  Egipta  su veliki gradovi Kairo, Aleksandrija,Port Suid, Suec , koji su gusto naseljeni, nasuprot njih je teritorijalno nadmoćan pustinjski deo sa tek po kojim nomadskim plemenom i daleko skromniji južni deo zemlje. 

Južni  Egipat je izrazito poljoprivredni deo. U njemu ljudi žive i rade na sličan način  kao u vreme drevne prošlosti.  Sever i Jug  se razlikuju po mnogo čemu. Različitog su mentaliteta, načina oblačenja, načina života, različitih su običaja. Na severu muškarci nose galabeje -duge haljine koje imaju dumad,  na jugu su bez dugmadi, a sve ima svoju simboliku.

Jug je topliji,  gotovo nikad ne pada kiša, suvo je i sparno. Na njivama se  može videti tek po koji mali trtaktor. Uglavnom se zemlja obrađuje ručno, ore se volovskom zapregom, a svaka kuća  ima magarca koji i dan danas nose svoje gospodare i  ono što oni proizvedu. 

Dolina Nila daje nekoliko žetvi godišnje. 

Oni pored puteva prodaju gomile svojih proizvoda. Oni su zadržali najviše stare tradicije još iz vremena faraona kada je postojalo božanstvo Sobek koji je obezbeđivao plodnost,  a kako je plodnost neophodna i kako je Nil darivao plodnošću vredne ruke koje su ga poštovale, svaka kuća ima svog krokodila koji je negovan i poštovan  kao nekadašnje božanstvo. 

Život seljaka je težak, ustaje se ranom zorom, u vreme kada prvi zraci sunca dodirnu mirnu površinu Nila, moli se- sada jednom Bogu, odlazi na njivu i radi dok toplota Sunca dozvoljava,(leti temperature idu i do pedeset stepeni celzijusa) zatim se povlači u hladovinu dok toplota ne počne da jenjava, opet  radi do poslednjih sunčevih zraka i tako iz dana u dan, bez vikenda, kao i većina građana Egipta. 

Čitav Egipat se hrani voćem i povrćem sa ovih njiva, baš kao i nekada u  vreme faraona.  

Na ulicama Kaira se mogu videti moderna vozila ali i  konjske zaprege.  Stanovništvo Egipta je većinski muslimansko oko devedeset procenata i oko deset procenata koptsko, na nekim mestima se mogu videti džamija i koptska crkva jedna nasuprot druge. 

Jedno je sigurno Egipat je zemlja suprotnosti.

Nil koji život znači

Vožnja prema platou Giza
Ulice Kaira
Ulice Kaira




A turista je mnogo nekoliko miliona godišnje...


понедељак, 25. април 2022.

Praznik

 
Usnuli sunčev zrak napušta pozornicu

Pune ruke prerastaju  u prazne dlanove

A oni mašu u večernjem pozdravu.


Veče tone u  noć pokrivenu oblacima  

Stidljivo odbegla zvazda zasija ukradenom svetlošću

Spremna da produži radost.


Otvaraju se vrata očima snenim

I tajnim šapatima u poznom noćnom času.

четвртак, 7. април 2022.

A lale cvetaju

Na svetlosti  leta Gospodnjeg

dana radosnog današnjeg

ugledah sjaj kišne kapi.


Zapitah se  u senci oblaka sivog

da li se dah dana ovog 

otrgnuo od svakodnevice?


Da li se poletan u  nadi prvoj

drhtavo opirao tami ovoj

uvijen u svoje snove?


Da li se sjaj skrio  i čeka trenutak

zavijen u pohabani haljetak

dok ne prođe neba plač? 

 

A lale cvetaju...

Slika na svili - Lale


субота, 2. април 2022.

Haiku Veselinke Stojković

 Veselinka Stojković   

754 Лале су процветале

Искрице

Слика на свили.
„Лале су процветале“,
Каже нам Весна.
2022.

Весна Ђукановић: Слика на свили
Хвала, драга Весна, на овом красном дару!

Kuda

Kuda kad nebo zaplače

kada se nad ljude nadvije neman 

nevidljivih krila?

 

Gde pronaći kutak osenčen

prvim zrakom probuđenog 

snenog  proleća?

 

Kako se uzdići do visina časnih

približiti svetlosti u nevidimu?


Kao pronaći ruku utehe

nade i pomirenja  ispod kišnog dana?



среда, 30. март 2022.

Kraj marta


Ispratiću mart bez griže savesti

njegove dane  ću uredno u svesku zapisati

račune svesti.


Obračunaću duže dane

i mrazevima okićene noći

oduzeti  od njih prve prolećne

na policu ih ostaviti  zaboravljene.

 

U dužini  brojnih reči izgovorenih

u jeku kasne zime primam opomene.


Nalazim utehu u ranom jutru

srnama probuđenim 

kriku zaljubljenog fazana

i nevidljivim putevima  nebeskim.

недеља, 27. март 2022.

Između mudrosti i snova

 - Ko si ti?



Ja? - osvrćem se oko sebe.

U trenutku kada sam pronašla svoj mir i izdvojila se iz vreve neko mi se obratio. Uznemirilo me je što nikoga nije bilo u blizini. Skupila sam se, sela na zeleni tepih koji pokriva pod i tiho, počela sa molitvom nad molitvama:  ,,Oče naš...”

Sedim pod okriljem najlepše od najlepših, onoj koja je bila crkva, patrijaršija, muzej  i džamija. Zalupa srce brže, iznedri se iz grudi nešto nepoznato, titrajuće, neobjašnjivo i nedokučivo od samog pogleda na uzvišenu, savršenu, lepotu svetinje, zaštitnice božanske mudrosti. Od pomisli da su njenim hodnicima prolazili gospodari i tlačeni, vernici i nevernici, osvajači i branitelji, bezbrojni turisti u potrazi za neuhvatljivom lepotom, poraste uzbuđenje. U rascepu vekova, glasova i bezbrojnih koraka jasno čujem glas?

-Ko si ti?

Da li je to moj glas, izdvojen od mene, pretvoren u nešto drugo ili jeka iz mračnih hodnika nedostupnih javnosti? Možda priviđenje? Možda se neko igra sa mnom.

-Ko si ti?

Opet jasno čujem. Polako okrećem glavu. Hvatam lelujenje energije u vazduhu. U samom uglu prostora predviđenog za žene vidim prikazu. Lelujavu, providnu, protkanu nekom bledom svetlošću. Da li gubim razum?

Možda nedostatak vode? Hrane? Koliko li je to sati? Da li sam izgubila pojam o vremenu, pa mi se svest pomračuje? Bezbroj je pitanja.

Odgovor šuška negde iza mene.

- Ko si ti?

Usuđujem se da prošaputam svoje ime.

-Aha, a šta radiš ovede?

-Posetilac sa kao svi posetioci, došla sam da se divim mudrosti Svete Sofije.

Stub...

- Mudrosti? Da ? Da li ti znaš šta je mudrost?

- Pa kako da ti kažem, sa ovoliko godina trebalo bi da znam.

-Ne znaš.

-Koliko ti imaš godina?

-Moje godine se ne broje. Ja sma tu od prvih dana gradnje. Poznavala sam Justinijana, Konstantina,

patrijarhe i  sultane. Svi su se ređali pored mene, a da me nisu videli. Krila sam se u senkama velikih stubova i pazila da ne budem primećena.

- Šta pričaš? Ti si stara hiljadu pet stotina godina? Niko ne živi toliko! Ti mi se rugaš!

- Nisam rekla da živim toliko, već da imam toliko godina. Ovde sam ostala kao prva žrtva gradnje. Telo mi se stopilo sa temeljima , isplelo se sa stubovima u podzemlju, ali mi je duša slobodna da šeta među njima na površini. To je mudrost.

Ostala sam bez glasa. Imam li priviđenja? Vidim duhove? Ludim li?

Bolje sam pogledala odeću na mojoj sagovornici. Jednostavna duga od grubog platna, a providna gotovo anđeoska.  Gde li sam je videla? U starim knjigama, muzejima, enciklopedijama?

-Što si ti neki čudan stvor. Veruješ knjizi, a očima svojim?

Očima mojim? Pa vidim šta vidim, a da ti kažem od tebe me je pomalo strah.

- Ja sam tu da plašim? Ja sam tu da pripovedam.

- Pričaj…

- Došla sam bosa da vidim kako se gradi čudo petog veka. Spram moje straćare od pruća , starih konjskih ponjava poduprtih tek pokojom drvenom gredom , roze i zeleni mermer su mi ispunili oči i ulili stah u dušu. Kradom sam se vukla pored iskopanih temelja , početaka zidova, neoprezna, nesnalažljiva, neupućena. Telo moje leži ispod stuba na koji si se naslonila. Zato me vidiš i čuješ. To mogu retki. Duša je ostala da se razlaže i spaja dok se menjaju horde turista kojhi remete moj mir. Dok traju molitve krijem se ispod belih čaršava , tik sam do samih anđela na kupolama. Kriju me krilima svojim. Sakupljam mudrost i vekovne mirise pod njihova okrilja. U tišini noći se skupim pod noge Bogorodičine,. Ona peva malom Isusu. Ja plačem bez suza. S prvim svetlom povlačim se visoko…

- Kako da si sad tu? Kako da te samo ja vidim? Kako ?

 

Ostajem bez odgovora. Mnoštvo ljudi u tihom hodu po debelom zelenom tepihu nečujno prolazi pored mene. Nestalo je priviđenje. Nestao je glas i beličasti trag . Puštam pogled do belih čaršava na tavanici. Smo se blago lelujaju…

 Fotografija : Dragan Đukanović-  Aja Sofija

Словословље: Весна Ђукановић: Виа Долороса

Словословље: Весна Ђукановић: Виа Долороса:       У Светој земљи је све свето: небо у бескрајном плаветнилу, тло под ногама обојено стопама многих  који су ходали за Првим и пре њега, ...

понедељак, 21. март 2022.

Molitva

 

Gospode

daruj mi razuma u moru nerazuma

pomozi da shvatim puteve tvoje

krstove koje stavljaš ispred mene .


Gospode

podari mi svetlosti u moru mraka

sačuvaj um moj i tajne njegovih

vijugavih staza.


Gospode

ukaži mi ispravne puteve u gorju bujnom

učini da prašina na njima ne krije tragove

onih koji prođoše pre mene.


Gospode

milošću svojom operi snove moje

ne dozvoli da lutaju tamnim krajevima

koje su ljudi načinili.


Gospode

podari mi snagu da razumem

duše koje si stvorio svojom

pruženom rukom.


Gospode

otvori mi puteve nove

prozore na njima učini vidljivim

vrata otvorenim.


Amin.



уторак, 15. март 2022.

Suština poetike broj 72


 U martovskom broju časopisa suština poetike broj 72, u kategoriji proze, objavljena je moja ,,Priča beskućne vile" .

Zahvaljujem članovima uređivačkog kolegijuma:

prof drLjubica Nestorov, Ana Mitić Stošić, Marko Jurišić, Nevena Milosavljević,  Vladimir Bobošin, kao u glavnom i odgovornom uredniku Anđelku Zablaćanskom.

Časopis je pokrenut 2013. godine i izlazi četiri puta godišnje.

Iz ,,Umesto reči urednika"  izdvajam odlomak iz pera Anđelka Zablaćanskog : 

 




Pomisliš , to noć u jednim očima

I sjaj zvezda  na vrhu trepavica

Tvoja su svitanja u kojima

Najlepše spavaš usred nesanice

A ono prekor,  praznina što te obuzima 


Pomisliš, to Bog ti uzdarje šalje

Za sve minule patnje, svako posrtanje

Put ka svetlosti i još dalje

Dok dušu ne uzme sasvim blaženo stanje

A , ono nemir, život vraćen u bivše tralje.



субота, 12. март 2022.

Словословље: Весна Ђукановић: Маслинова гора

Словословље: Весна Ђукановић: Маслинова гора: Ако вам се догоди пут у Свету земљу, добро испланирајте време, јер оно ради против вас. Можете се борити, опирати, осећати се надмоћним,  уп...

Zbornik za nezaborav - Kreativna radionica Blakan

 Čestitam i zahvaljujem Kreativnoj radionici Balkan na još jednom uspešno objavljenom Zborniku.

 Ovoga puta nosi ime koje je svima nama blisko, jer svi imamo neki kutak  koji čuva vrednosti kojima nije mesto u zaboravu. 


U ,,Zborniku za nezaborav"  se nalaze dva moja ,,nezaborava" . Oni se odnose na ono što se doživljava jednom , onoga trenutka kada se čovek susretne sa Svetom Zemljom. 

To su zapisi  ,, Sveta reka Jordan" i  ,,Zid plača". 

Zahvaljujem g Stevanu Krstecu i timu Kreativne radionice Balkan  i želim da im - nam , u budućnosti,  mnoštvo uspešnih projekata. 

Do sada kod Kreativne radionice Balkan imam objavljene : 

,,Radost žute lubenice" zbirka kratkih priča

,,Odsjaj svilenih niti" zbirka kratkih priča

,,Možda bezgrešan" zbirka poezije štampana kao dar Kreativne radionice Balkan  za najautora ,,Zbornika deci s ljubavlju" .







четвртак, 10. март 2022.

Pesme za decu

 


 

 

 

 PESME KOJE SU UČESTVOVALE na konkursu ,, Musa Ćazim Katić"

 

PESME ZA DECU

Pitanje

Imam pitanje za tebe

ozbiljno i važno

promisli dobro, odgovori odvažno


Na svet dolazi mala beba

pomoć mi treba!


Hoćeš li mi pomoći

negovati je, uspavati

kupati, oblačiti, noćima ne spavati?


,,Pomoći kako ?

Zaboravljaš jako

Ja sam dete

pronađi pomoć neke tete.”


Đak


Tvrda je klupa školska, stolica ni točkiće nema

na licu mi je maska, u duši lopta drema.


Na tabli reči, u svesci mrlje

fudbal mi je preči, iz matematike same brlje!


U knjizi zadaci, raditi se mora

a kroz misli proleću slike s odmora.


Šutnuo sam loptu, zamalo do gola

letela je šarena, žuta kao smola!

Razbijeni prozor dozvao redare

stroge i strašne da mi odmor kvare!


Sad u svesku gledam, zadacima jadam

tužan, slomljen i gladan

da ublažim štetu

oduzeće ušteđevinu meni detetu.