u nekom drugom svemiru
sjedinjeni kao jedan
oplakuju otišle
u tišini minulog vremena
pletu njihove snove
u večnostiPosvećeno Bebi.
Fotografija Dragan Đukanović - Vaseljenska patrijaršija Istanbul.
Hvala posetiocima ovog bloga. Nadam se da ćete uživati u mojim pričama i slikama na svili. Svaka sličnost sa likovima i događajima je slučajna.
u nekom drugom svemiru
sjedinjeni kao jedan
oplakuju otišle
u tišini minulog vremena
pletu njihove snove
u večnostiPosvećeno Bebi.
Fotografija Dragan Đukanović - Vaseljenska patrijaršija Istanbul.
ZBORNIK KNJIŽEVNE FANTASTIKE ,,IZA UMA 3"

Zbornik sa objavljenim pričama se može otvoriti pomoću linka:
Zahvaljujem organizatorima i urednicima : profesoru Josipu Ergoviću, profesoru Mariji Juračić, mag.edu.inf. Zoranu Hercigonji na uvrštenju moje priče u ovogodišnji Zbornik ,,Iza uma 3" .
Vama dragi prijatelji želim da uživate u čitanju.
Iz obrazloženjа uredništva:
S velikim veseljem najavljujemo izlazak novog, trećeg po redu, Zbornika priča književne fantastike IZA UMA, u izdanju Časopisa za književnost, kulturu i društvene teme DISKURS. Godine prolaze i naše e-knjige se redaju, brendovski zaštićene prepoznatljivom grafičkom opremom - riječju, franšiza uredno napreduje.
Samo urednici znaju, koliko se strepnje od neizvjesnosti krije iza raspisivanja svakog novog natječaja: Hoćemo li i ovoga puta dobiti dovoljno priča za popuniti zbirku? Hoće li pristigli tekstovi biti zadovoljavajući, dobri ili će biti onakvi kakve svi sanjamo - vrhunski!? Hoće li nas neki od naših vjernih autora-suradnika ove godine iznevjeriti? Hoće li zasjati nove zvijezde na nebu, tamo negdje „iza uma“.
I... bilo je svega navedenoga, kao što već biva kod porođaja. Ono što se na kraju računa jest plod, rezultat udruženog truda sviju nas.
Nećemo, neobjektivno zaljubljeni, tvrditi kako je apgar-test našeg novorođenčeta čista desetka (po nalogu zakonodavca, ni magične krpe, usisivači ili zubne paste u reklamama ne uklanjaju više baš svaki zločesto nacereni mikroorganizam), ali neprijeporno je da se pred nama prostiru 392 kartice tkiva punokrvnog spekulativnog štiva; 61 osebujni, začudni mikrosvijet. Zadržali smo i svoj kakterističan - nekome možda i upitan, ali nama drag - način svrstavanja tekstova u poglavlja. Nema te SF-priče, uostalom, koja ne počiva na barem dvije, tri podžanrovske značajke, tako da je svaka konačna odluka uvijek proizvoljna i diskutabilna.
Nećemo tvrditi ni to da su naši autori začeli nove, sasvim originalne, dosad neviđene i nečuvene teme i ideje u svijetu književne fantastike, premda... No, ostavimo se snatrenja, onaj od nas kome to pođe za perom dobit će Huga i svrstati se uz bok najvećim inovatorima u povijesti žanra, uvjetno rečeno od Mary Shelley do Gibsona i Mievillea.
Pri koncipiranju Zbornika zlorabili smo i svoj „neformalni“ izvanfandomski položaj na hrvatskom i „regionalnom“ žanrovskom nebu. Ta naša svetogrdna nepretencioznost očituje se, prije svega, u uvrštavanju priča sa samog ruba fantastike, a legitimna je zato što smo u sam tekst natjecaja uvrstili i natuknicu o „homeopatiji“.
Da zaključimo, knjiga će uskoro biti pred vama... takva kakvom smo je uspjeli stvoriti. A, vjerujte nam na riječ, dali smo sve od sebe. Čitajte je u dahu, od početka do kraja... ili napreskokce, tako da vas priče uvijek istog podžanra sličnošću svojih sadržaja ne prezasite; čitajte je prema voljenim autorima, prema bibliotečnim natuknicama, prema osobnim afinitetima, prema jelovniku ili meniju; čitajte je prema voznom redu... samo je čitajte!
Marija Juračić, prof.
Zoran Hercigonja, mag. edu. inf.
Josip Ergović, prof.
da sigurnost koraka pronađem
da odagnam oblak iznad glave svoje
da prstima dodirnem misli tvoje?
Magla uz tišinu grobnu otima reči
ne mari čiji je bol veći ili preči
gusta, bela bez daha i svetla
svaki šapat je voljom svojom samlela.
Praznih ruku , osmeha ugasla
bezvučna sam na ivicu stala
tražim tebe u sutonu belom
pokrivena neprobojnim tužnim velom.
Fotografija Dragan Đukanović-pogled na Jerusalim
nebo i kamen okupani suncem
u nekom drugom svemiru
sjedinjeni kao jedan
oplakuju otišle
u tišini minulog vremena
pletu njihove snove
u večnosti
Zahvaljujem uredništvu izdavačke kuće Alma- Beograd, i žiriju na objavljenoj priči ,,NEZNANJE" u ovogodišnjoj zbirci Najkraće priče 2023. pod nazivom PEVAČ NA KROVU
(na ovom linku je knjiga u PDF formatu)
PEVAČ NA KROVU
Најлепша остварења са XXII конкурса
за најкраћу кратку причу
(Приредио Ђорђе Оташевић)

Svako ko se bavi pisanjem hoda po krovovima, pevač je, oblikuje sebe , preoblikuje stavrnost i u sitnicama pronalazi lepotu koju nesebično daruje. Na čitaocu je da prepozna niti nevidljivih koraka ostavljenih po krovovima i uhvati reči i priče iz ove jedinstvene zbirke.
Koračaj ulicama svojim
s ponosom kikindskog trubadura
uhvati pogled prolaznika
i skriveni osmeh devojčica
ispod crvenih kabanica.
Ukroti talase vetra
napoji ih kapima prve kiše
otvori skrivena vrata nebeska
na dlan posadi šapate retkih
pa obriši nespokoj izgubljenih.
Prstima oslobodi tonove pesama starih
obogati ulice grada
dok žal davnina uzdahe mami
zapevaj dušom svojom
podari nas još pesmom kojom.
Pesma je posvećena Romakov Ivici. Zahvaljujući njemu Kikinda ima miris vedrine.
Srećni smo što te imamo.
Fotografija Vesna Đukanović
u prepunom džaku našao se kukolj
potpuno crn
nekada je skriven u crvenom cvetu krasio polje
psovao ga je ratar
grdio sjaj cveta njegovog
proklinjao svoju sudbinu pod kapom nebeskom
cvet se nije uplašio
prkosio je rataru i upao u ovršenu pšenicu
sada u džaku i strpljivo čeka jesenji trenutak
da pod glatkim telom oseti meku crnicu
neće mu smetati zima ni severni vetar
pustiće da pšenica proklija i zazeleni se
da se pravi važna
spavaće i čekati prolećni zrak sunca
Bilo je tu ponositih mešanaca, stidljivih avlijanera u kojima je preovladala jazavičarska krv, a bilo je i nekada belodlakih pudlica sa sada umršenim dugim dlakama.
Među njima je mesto predvodnika zauzeo pas bez ogrlice, ali sa etiketom ovčarskog pulina. U očima je nosio nepregledna polja obrasla niskom travom, stada ovaca i čobanina u dugoj kišnoj kabanici koju nije skidao ni kad kiše nije bilo. Voleo je miris trave na njegovim rukama i koru suvog hleba među svojim zubima. Onda je sve nestalo, zajedno sa čobaninom. Ostao je sam na ivici ovršene kukuruzne njive.
Našla su se tu i dva šteneta prolećnog okota nepoznate rase , nemilosrdno bačenih da uginu od gladi. Čudom su se izvukli iz najlon kese. Za mesto vođe je konkurisao zlatni retriver, već odavno posivele dlake.
Njih je iz prikrajka posmatrala sterilisana krupna ženka, ne upličući se u njihove razgovore i večernje rasprave. Ona je volela naselje i ženu koja im je svake večeri donosila sitnu hranu koju je nazivala granulama. Ponekad bi joj neko dete donelo kost i bacilo na travu. Uvek bi čekala da se dete udalji, da je ne gleda kako jede. Ako bi joj neko iz čopora preoteo zalogaj nije marila. Godine su je naučile da ne tuguje ni za čim. Živela je dan za danom najbolje što je mogla u datim uslovima.
Večernje šepurenje mladih je prekinuo, kada se se kao iz vedra neba pljusak, sivo zeleni mačak. Nastala je pometnja ko će pre, kako i na koji način da ga uhvati. Opšti lavež, panika i bežanje su nadigli veliku prašinu. Stampedo brojnih šapa niko i ništa nije mogao zaustaviti. Mačak se gipkim pokretima popeo na drvo. Našao je sigurnost u krošnji lišća koje je počelo da žuti.
Dok je čopor jurio oko drveta, skakao na stablo, pokazivao zube, stara keruša je posmatarala njihovu neuspešnu graju. Legla je na travu i upijala večernje zrake sunčeve toplote. Znala je dobro da će se pseće društvo umoriti, a mačak pobeći.
Част ми је што се моја прича
,,С колена на колено" нашла у овој јединственој збирци. Хвала уредништву Порталибриса и жирију.
STROGO POVERLJIVO IZ PROŠLOSTI SRBIJE
Порталибрисов конкурс ове године са темом „Строго поверљиво” из прошлости Србије инспирисао је многе ауторе да истраже и оживе неке догађаје који су годинама или чак вековима скривани од очију јавности. За полазишта прича од којих је састављена ова збирка узимане су породичне тајне, често повезиване са одређеним важним историјским моментима или личностима, легенде о ковању завера и планирању атентата оживљене кроз разговоре актера, прикази тајних састанака, разговори у кафани. Неки писци су у први план стављали хероје и хероине који су у злим временима морали тајно да изврше свој задатак, освете трагично убијене драге људе, побуне се против правила. Ове приче показују колико је прошлост и у новим генерацијама жива, као и да мутне, скриване тајне, ма колико се неко трудио, на крају бивају откривене.
Садржај
Реч уредништва
Деда Јовин Ђурђевдан – Дамир Прашникар
Спуштеница управитеља Маршићанина – Душан Милијић
Српска сиротиња одлази у рај – Марко Лопушина
Несмотрени хајдук – Душан Јевтић
Тајне ружиних латица – Ивана Лекић
Краљ Бранковски – Душанка Субић
Реч о ослепљењу Стефана Дечанског – Ива Ранђеловић
На једрима повеље – Татјана Тубица
С колена на колено – Весна Ђукановић
Сеча глава, пламен ината – Јована Ћендић
Мечкар – Миодраг Тасић
Огледало – Димитрије Поповић
Бечка пихтија – Петар Лејић
Око за око – Петар Радованов
У конаку Вренчевића – Никола Илић
Боже, помози – кћери, опрости – Душан Благојевић
Видовдан – Чедомир Штајн
Мајерлинг – Михајло Витезовић
Катаринина деца – Благица Здравковић
Добровољац – Стефан Радосављевић
Договор – Милош Драгојевић
Мајор – Драган Вујовић
Миличина заклетва – Сандра Стојиљковић Цветковић
Како је револуција текла – Радиша Драгићевић
Маршал – Матија Мојсин
Севдалинка – Батрић Ћаловић
Алфа. Омега. Пчела – Милош Михаиловић
У мраку, 1961. године – Тијана Перишић
Кућа страве и ужаса – Василиса Илинчић
Биографије аутора
Захваљујем Књижевном клубу Кипријан Рачанин на части да будем део овогодишњег Зборника. Учествујем песмом: ,,Двадесет један грам"
ДВАДЕСЕТ ЈЕДАН ГРАМ
У смрсканој гомили отетог времена
тражим двадесет један грам себе
неухватљиви су, скривени.
У последњем светлу умирућег дана
у Златном сату одлазећег Сунца
надам се траговима.
Корачам уназад, пребирам
погрешне кораке тешке од окова
не помажу отежале руке с поломљеним ноктима.
Прати ме искривљена сенка у смртном плесу
док ходам дивљим стазама
с речима неугаслим: тражи ме, тражи…


Prebiram uspomene
tiho upijam njihove tragove.
Ne pevajte mi večeras
o putevima i plavim horizontima.
Kroz ostatke dana
slušam lavež komšijskih pasa.
Nemušto razumem
njihove razgovore .
Fotografija : Zlatni sat.