недеља, 7. фебруар 2016.

Sizifovo ogledalce

- Ogledalce, ogledalce...
Nije mogla da odoli svojoj slici u ogledalu. Prosto ju je nekim tajnim silama prizivalo i teralo da se u njemu ogleda. Malo idući s leva nadesno, malo idući s desna nalevo. Bila je zadovoljna svakako.
Naročito joj je smetalo ako bi njeni saživotnici ravnodušno posmatrali ono što ima na sebi.
- Ogledalce, gledalce...
Imala je detinje crte lica. Mile. Da je suditi po mekim linijama okruglog lica, unutrašnjost i njena suština se nikada ne bi spoznale.
- Ogledalce, ogledalce...
Za razliku od spoljašnjosti unutrašnjost se krila u tajnim lagumima njene duše. Krila se kao što zmija krije  noge.  Kao muva u šoljici kafe, ne dopuštajući nikome da je vidi, dok ne srkne.
Nemanje osećanja i duše za druge, bili oni ljudi ili životinje je izbijalo iz nje uprkos tolikoj tajnovitosti.
- Ogledalce, ogledalce...
 Gađenje izazvano sparušenim skuvanim telom muve teralo bi čoveka na izbacivanje svega teatralno prikazanog. Progutanog i neprovarenog. Dramatično pokretanje utrobe bi tražilo otrežnjenje.
- Ogledalce, ogledalce.
Svim silama se trudila da oko sebe podigne zavesu satkanu od najfinije svile. Trudila se da zasadi ruže bez trnja.
 Jalovila joj se muka. Svila se cepala brzinom svetlosti, a ruže su puštale trnje i duboko se zabadale u meke duše ljudi koji živeše oko nje.
- Ogledalce, ogledalce...
 Stalni beskorisni pokreti ruku u objašnjavanju nečega čega nema. Mešanje nekoliko rečenica. Premeštanje reči  u ničemu. Kuvanje u praznom loncu, uz želju za skuvanim. Praznina u i oko nje.
- Ogledalce, ogledalce...
- To ti je tu negde...
- O, to sam još davno kupila...
- Nisam zapamtila recept, imaš tamo...
- Zaboravila sam da ti pošaljem...
- Doneću ti sutra...
- Znaš ona je tako...
- Znaš svi su tako...
- Ti si tako...
- Ogledalce, ogledalce...
Najviše je volela cipele šunjalice. Bešumno su skupi đonovi klizili po hrapavim istrošenim podovima i stvarali nedoživljene bravure za koje su sposobni bili samo vrhunski klizači. Sama se osećala vrhunski. Maska dobrote vešto stavljena da prikrije trulež unutrašnjosti.
- Ogledalce, ogledalce...
Kao torta divne spoljašnjosti, a bezukusne unutrašnjosti.
Ista slika.
Isti pogled u sebe i samo u sebe.
- Ja i niko više!


Davno  nastao cretež  u  mojoj  mladalačkoj  radionici!

Нема коментара:

Постави коментар

Dragi prijatelji ukoliko imate komentar na pročitani post slobodno napišite.Hvala!

,,Строго поверљиво" из прошлости Србије ,,С колена на колено"

 Част ми је што се моја прича  ,,С колена  на колено" нашла у овој јединственој збирци. Хвала уредништву Порталибриса и жирију. STROGO ...