субота, 2. јун 2018.

Ruže za Pericu

Na životom bogatoj plavoj planeti, na starom kontinentu, u staroj zemlji živi se
kao na svakoj plavoj planeti, na svakom starom kontinentu i u svakoj staroj zemlji. Noći dolaze tiho, plavetnilo polako poklopi svojim tamnim plaštom poslednji lagani titraj zamirućeg svetla, sve utone u senku koja opet živi i stvara prikaze koje imaju ljudska obličja. One se predaju strastima tame, stvaraju čuda, prenose misli. Delaju i lutaju opustelim ulicama gradova i sela. Dogodi se  i skriveni hod bogat tišinom  takav da ga odaju samo laki uzdasi nosilaca.
Jutra dolaze brzo. Najavljuje ih mobilni telefon kog zovu budilnikom, na šta se  on svojom veštačkom inteligencijom buni, ali pošto ga niko ništa ne pita , njegovo je da vrši svoju dužnost.
 Dešava se, neretko, da ga pretekne kreštav glas petlića posebne rase pod nazivom titinac. Kako je malen rastom,  od nekih neznanih sila je darovan prodornim kukurikom, tolikim da se zvezde na nebu stresu i požure da svoju svetlost poklone dalekim meridijanima pruženim s druge strane Zemlje. Ponekad su tu  noćni razgovori pasa puštenih na noćnu slobodu ili zaljubljeni mjauk mačora uzavrele krvi.
Slika bi bila sasvim savršena da tu nema ljudskih kostiju, onih živih, koje svaki dobar zmaj iz narodne bajke može nadaleko da prepozna.

- Nemoj da hrčeš...stružeš tako da te ni jedna strugara ne može nadmašiti!
-krrr...njjjj mmmmnjooooo....
- Ne hrči kad ti kažem! Dosta je ! Ne mogu da spavam! Seli se u drugu sobu!
- krkkkkk hrrrrrnjkkkkkrrrrrrrrrrr
- Dokle ću ja ovo slušati? Ima da mu kupim onu brnjicu , pa neka košta koliko košta!  Ama čoveče , ne hrčiii. Idi  i spavaj na kauču!
-krrrrrrrknjjjjrrrrrrrrr...
-Seli se! ...Tako  sad da spavamo!

- Da li ti je vruć čaj?
- Ne nije!
- Kako nije?
- Kako da jeste? Pa skuvao sam ga pre pola sata. Sasvim se ohladio.
-  Pa, što ga onda srčeš?
- Ko srče? Srrrrrrrr.  Ja pijem, ne srčem.
- Ipak ti je vruć! Srčeš!
- Srrrrrr, sr, srrrrr... Ne srčem.
- Sad ću ti doneti slamku! Ne mogu da slušam!
- Srrrr, sr, sr, sr....

Šta ti je? Dati nije mušica upala u grlo?
- Nije. pljuc, pljuc
- Kako nije? Da te ne boli grlo?
- Ne ne boli  me1 Moram... nešto mi se sakuplja...pljuc pljuc...
- Molim te prestani, smeta i, ne priliči ti da pljuckaš ulicom. Jedva čekam da uvedu kazne, pa da ti lepo naplate. Pogledaj onog! Gledaj kad ti kažem...Grozno...

- Šta si to jeo? Dokle ćeš podrigivati? Kao da si jeo  vazduha na viljušci ! Prestani!  Podiže  mi se kosa na glavi od tolike kompresije. Idi kod lekara, neka te lepo pregleda. Možda dobiješ  neki preparat ,pa te to lepo prođe!   Ne podriguj , molim teeeee! Lepo te molim! Gledaj, svi se okreću. Lepo mi u toplotnim talasima nadolazi sramota od tolike buke koju proizvodiš. Još kako si se najeo belog luka...Da čovek padne u nesvest! Kako onda žena ne bi? I to tako krhka i nežna kao što sam ja?
Ne podriguj!

- Jesam li ti lepo rekla da ne jedeš slatkiše!
- Ne jedem.
-Kako ne? Šta je ovo? Jesam li ja tvoj sluga, dželat ili šta već? E,  to nisam. Da nemaš mene ... Ti si sam sebi dželat. Kao ne jedeš, a  noću...sami papiri od bombona i malih snikersa, a ovo ? Kuglice i suvo grožđe u čokoladi! Pa  ti svakako nisi normalan. Ako ti se toliko sviđa...Kad budeš nagurao šećer... ima da završiš u bolnici kao tvoja majka, Bog da joj dušu prosti...i ona se mučila s tvojim ocem. Isti si on! Da te  nisam videla da kupuješ išta od slatkiša! Jesi li čuo!
- Samo žele bombone?
-Kad ih spominješ... Gde su? Pa ti si ih pojeo!  Dokle...

- Maco, hoćemo li u prodavnicu, da kupimo nešto za jelo?
- Da dobio sam platu, pa...
- Šta bi ti jeo?
- Jogurt?
- Šta će ti jogurt? Bolje uzmi nešto drugo.
- Ja bih jogurt, ako može...
- Šta ako može, naravno da ne može,  ti bi jogurt! Biće ti dobro i kiselo mleko!

Dokle će ovaj moj tako? To se ne može izdržati. Ima da ga iselim iz kuće u šupu. Ima tamo da napravim letnju kuhinju, pa neka sedi sam! Neka radi  to što radi! Neka uživa sam. Nije bolje ni zaslužio!
Možda da kupim i one silikonske zapušače za uši...
Ko si ti da se mešaš? Šta kažeš? Ja zlostavljam svog muža! Nemoj da zlostavim tebe ! Bolju od mene ne bi našao ni svećom da je traži! Moj Perica uživa! Uživa! Ima da mu odnesem koju ružu iz parka. Bolje nego da mu kupim ...

2 коментара:

  1. Хаха, Био ми је потребан смех вечерас! Васиона би била чистија без човеци, а тек ова наша планета, сва би била у цвету. Липа до липе, па ред багрема, па ред јоргована, па мало рузмарина и мирисне нане и мајчине душице. Лук нека га сеју на другим планетама. Овде изазива тајфуне и тајкуне и шта не све. Још кад оставе ти људски (с)творови неопране вц шоље и ду (оње делове тела) како то упропасти природу нису свесни тога ти како да кажем понекад злотвори понекад људска бића која волимо....
    Можемо вако до јутра Весна. Дивна прича. Само пиши...

    ОдговориИзбриши

Dragi prijatelji ukoliko imate komentar na pročitani post slobodno napišite.Hvala!