среда, 20. новембар 2019.

Odbegle misli

Hvatam odbegle misli.

Prebrzo grabe  nevidljivim korakom.
Lete poput ždralova.
Prebrzo prevaljuju razdaljine mojih dana.
Gube se u nedogledu oka
Spremnog za treptaj.

Beskrajno prostranstvo travnatih
Snenih livada detinjstva mog
Ih skriva, čuva,
Ne dozvoljava da ih svetlost obasja.

Naprežem sluh.
Vid poošravam.
Hvatam.
One se migolje glatkih tela
Pomazanih mirrom.

Držim njihov miris
donešen iz daleka,
Iz  beskraja dana kada prvi put
Udahnuh i zaplakah.

Pobedu odnose one.

Neuhvatljive,
Odbegle
Skrivene
.


Нема коментара:

Постави коментар

Dragi prijatelji ukoliko imate komentar na pročitani post slobodno napišite.Hvala!

Jun

 maj je otekao u jun obojen sivim nebom  prošaran mekim belim oblakom iza kog stidljivo proviruje Sunce koraci se ljudski ne broje ostavljen...