poput
izgubljenog glasa utihle ptice
odnosim zaborav koracima
mojim
darujem
tišini posustale livade
poslednji drhtaj krila
ranjenog
razdvajam
glasove od reči
dugo ih držim u rukama
pa ih poklanjam zapadnom
vetru
koji ih odnosi nekuda u daljinu
Hvala posetiocima ovog bloga. Nadam se da ćete uživati u mojim pričama i slikama na svili. Svaka sličnost sa likovima i događajima je slučajna.
Svakodnevica Moje putovanje je počelo davno, pre četrdeset godina i još traje. Kada sam se kao mlad učitelj obrela u v...
Нема коментара:
Постави коментар
Dragi prijatelji ukoliko imate komentar na pročitani post slobodno napišite.Hvala!