U nedostatku reči
nereči
U nedostatku vaspitanja
nevaspitanje
U nedostatku tišine
buka
U nedostatku beline
blato
U nedostatku ljubavi
mržnja
U nedostatku poverenja
zavist
U nedostaku čistote
talog
Vidi li se svetlo?
Samo su suncokreti večni.
Hvala posetiocima ovog bloga. Nadam se da ćete uživati u mojim pričama i slikama na svili. Svaka sličnost sa likovima i događajima je slučajna.
U nedostatku reči
nereči
U nedostatku vaspitanja
nevaspitanje
U nedostatku tišine
buka
U nedostatku beline
blato
U nedostatku ljubavi
mržnja
U nedostatku poverenja
zavist
U nedostaku čistote
talog
Vidi li se svetlo?
Samo su suncokreti večni.
,,Frida ili Žene govore" je danas stigla do mene. Velika je čast biti deo ovakvog projekta.
Zastupljena sam pesmom i kratkom pričom.
Učesnici ovog jedinstvenog zbornika su žene koje pred čitaoce stavljaju svoja nadanja, strahove, zapažanja. One nesebično daruju i otkrivaju svoje stavove i snove.
Čestitam glavnom i odgovornom uredniku Udruženja nezavisnih pisaca Srbije gospodinu Živojinu Ivkoviću na uspešnoj realizaciji projekta.
Zastupljena sam pesmom ,,Blage večeri" .
Заступљена сам песмом ,,Благе вечери".
Vratiću se
kada me niko ne očekuje
kada se zboravi moj glas,
kada se izgubi boja mojih očiju.
Vratiću se
kada snegovi zaveju staze
kada vetrovi izbrišu puteve
kada divlje guske prelete noćno nebo
kada zaplaču oči usamljene starice.
Vratiću se
nezvana i sama
tragom stopa zvezdane prašine
putem tajanstvenih mesečevih staza
ispod krila stidljivog goluba.
Vratiću se !
Ilustracija poslednja stanica Orijent ekspresa Sirkeči- Istanbul, fotografija Dragan Đukanoivć
najavljuju sive dane i iz daljina donesene snegove.
Nebo hladnim sjajem pleni noć.
U sobi diše zaboravljeni dan i pregršt stihova
na izbledelim listovima davnih snova.
Овом приликом захваљујем жирију и приређивачу књиге Ненаду Симићу као и протојереју-ставрофору мр Жељку Теофиловићу.
МОЛИТВА
Господе
даруј ми разума у мору неразума
помози да схватим путеве Твоје
крстове које стављаш испред мене .
Господе
подари ми светлости у мору мрака
сачувај ум мој и тајне његових
вијугавих стаза.
укажи ми исправне путеве у горју бујном
учини да прашина на њима не крије трагове
оних који прођоше пре мене.
Господе
милошћу својом опери снове моје
не дозволи да лутају тамним крајевима
које су људи начинили.
Господе
подари ми снагу да разумем
душе које си створио својом
пруженом руком.
Господе
отвори ми путеве нове
прозоре на њима учини видљивим
врата отвореним.
Амин.
![]() |
| Корачаду дани наши |
КОРАЧАДУ ДАНИ МОЈИ
![]() |
| Са Снежаном Томин |
Корачаду дани сиво офарбани
идеду с ђаволом подруку
стојим укочен од смија њиног.
Тешке речи смрдиду из
разјапљени уста безуби
још дуваду дах отровни
отет с урасли у коров њива заборављени.
Укопо сам корен у рупу без дна
поно на леђа грумен земље суве
испод које спаваду отац и браћа
и мајка коју никад нисам видо.
Нигди људи, нигди гласа
нигди да с појави ока сјај
само мачови исукани претиду
и ко гаврани црни грмиду.
У инат дишеду млади изданци зове
па свираду песму стару
слушам, бројим ђаволу зубе,
а корачаду дани моји.
Манифестацији је као учесник из Кикинде присуствовала и Снежана Томин, потпредседник књижевног клуба "Душко Трифуновић" . Представила се песмом Исповест.
ИСПОВЕСТ
Канда сам сишо свести,через ове исповести,
ал тако се у души стисло
па се од ономад вучем по вароши
ко керче покисло.
Воло сам је,јесам
у шору је таке није било,
на пенџеру ,ко у раму
оста ми њена слика,
Ал’ не стиго даље од њезина плота
па ме саде да вам кажем,
канда и срамота.
Вазда шњиве туда ишо
затицо је кад гођ саму.
„Ех тако ми свих салаша,
моме баби бићеш снаша!“
Ко тесто за гибанице
расле њиве,оранице,
салаш цвето,коњи врани
нерастови и гусани
да освојим срце њено
све по реду одрађено.
Потеро ме андрак неки,
шором, зором, по ускрсу,
ех бећару,угурсузу.
Иберцигер до колена.
Одједаред из авлије
појави се мајка њена,
сва румена брка речи,
све се нешто керебечи.
Па да скратим,пресо ми онај дан
кад сам крено нацифран,
да је просим.
Док сам ја гибицово,
испросише снашу други
неки шпицлов аминово.
![]() | |||
| Финална група песника |
u nekom drugom svemiru
sjedinjeni kao jedan
oplakuju otišle
u tišini minulog vremena
pletu njihove snove
u večnostiPosvećeno Bebi.
Fotografija Dragan Đukanović - Vaseljenska patrijaršija Istanbul.
ZBORNIK KNJIŽEVNE FANTASTIKE ,,IZA UMA 3"

Zbornik sa objavljenim pričama se može otvoriti pomoću linka:
Zahvaljujem organizatorima i urednicima : profesoru Josipu Ergoviću, profesoru Mariji Juračić, mag.edu.inf. Zoranu Hercigonji na uvrštenju moje priče u ovogodišnji Zbornik ,,Iza uma 3" .
Vama dragi prijatelji želim da uživate u čitanju.
Iz obrazloženjа uredništva:
S velikim veseljem najavljujemo izlazak novog, trećeg po redu, Zbornika priča književne fantastike IZA UMA, u izdanju Časopisa za književnost, kulturu i društvene teme DISKURS. Godine prolaze i naše e-knjige se redaju, brendovski zaštićene prepoznatljivom grafičkom opremom - riječju, franšiza uredno napreduje.
Samo urednici znaju, koliko se strepnje od neizvjesnosti krije iza raspisivanja svakog novog natječaja: Hoćemo li i ovoga puta dobiti dovoljno priča za popuniti zbirku? Hoće li pristigli tekstovi biti zadovoljavajući, dobri ili će biti onakvi kakve svi sanjamo - vrhunski!? Hoće li nas neki od naših vjernih autora-suradnika ove godine iznevjeriti? Hoće li zasjati nove zvijezde na nebu, tamo negdje „iza uma“.
I... bilo je svega navedenoga, kao što već biva kod porođaja. Ono što se na kraju računa jest plod, rezultat udruženog truda sviju nas.
Nećemo, neobjektivno zaljubljeni, tvrditi kako je apgar-test našeg novorođenčeta čista desetka (po nalogu zakonodavca, ni magične krpe, usisivači ili zubne paste u reklamama ne uklanjaju više baš svaki zločesto nacereni mikroorganizam), ali neprijeporno je da se pred nama prostiru 392 kartice tkiva punokrvnog spekulativnog štiva; 61 osebujni, začudni mikrosvijet. Zadržali smo i svoj kakterističan - nekome možda i upitan, ali nama drag - način svrstavanja tekstova u poglavlja. Nema te SF-priče, uostalom, koja ne počiva na barem dvije, tri podžanrovske značajke, tako da je svaka konačna odluka uvijek proizvoljna i diskutabilna.
Nećemo tvrditi ni to da su naši autori začeli nove, sasvim originalne, dosad neviđene i nečuvene teme i ideje u svijetu književne fantastike, premda... No, ostavimo se snatrenja, onaj od nas kome to pođe za perom dobit će Huga i svrstati se uz bok najvećim inovatorima u povijesti žanra, uvjetno rečeno od Mary Shelley do Gibsona i Mievillea.
Pri koncipiranju Zbornika zlorabili smo i svoj „neformalni“ izvanfandomski položaj na hrvatskom i „regionalnom“ žanrovskom nebu. Ta naša svetogrdna nepretencioznost očituje se, prije svega, u uvrštavanju priča sa samog ruba fantastike, a legitimna je zato što smo u sam tekst natjecaja uvrstili i natuknicu o „homeopatiji“.
Da zaključimo, knjiga će uskoro biti pred vama... takva kakvom smo je uspjeli stvoriti. A, vjerujte nam na riječ, dali smo sve od sebe. Čitajte je u dahu, od početka do kraja... ili napreskokce, tako da vas priče uvijek istog podžanra sličnošću svojih sadržaja ne prezasite; čitajte je prema voljenim autorima, prema bibliotečnim natuknicama, prema osobnim afinitetima, prema jelovniku ili meniju; čitajte je prema voznom redu... samo je čitajte!
Marija Juračić, prof.
Zoran Hercigonja, mag. edu. inf.
Josip Ergović, prof.
da sigurnost koraka pronađem
da odagnam oblak iznad glave svoje
da prstima dodirnem misli tvoje?
Magla uz tišinu grobnu otima reči
ne mari čiji je bol veći ili preči
gusta, bela bez daha i svetla
svaki šapat je voljom svojom samlela.
Praznih ruku , osmeha ugasla
bezvučna sam na ivicu stala
tražim tebe u sutonu belom
pokrivena neprobojnim tužnim velom.
Fotografija Dragan Đukanović-pogled na Jerusalim
nebo i kamen okupani suncem
u nekom drugom svemiru
sjedinjeni kao jedan
oplakuju otišle
u tišini minulog vremena
pletu njihove snove
u večnosti
Zahvaljujem uredništvu izdavačke kuće Alma- Beograd, i žiriju na objavljenoj priči ,,NEZNANJE" u ovogodišnjoj zbirci Najkraće priče 2023. pod nazivom PEVAČ NA KROVU
(na ovom linku je knjiga u PDF formatu)
PEVAČ NA KROVU
Најлепша остварења са XXII конкурса
за најкраћу кратку причу
(Приредио Ђорђе Оташевић)

Svako ko se bavi pisanjem hoda po krovovima, pevač je, oblikuje sebe , preoblikuje stavrnost i u sitnicama pronalazi lepotu koju nesebično daruje. Na čitaocu je da prepozna niti nevidljivih koraka ostavljenih po krovovima i uhvati reči i priče iz ove jedinstvene zbirke.
Koračaj ulicama svojim
s ponosom kikindskog trubadura
uhvati pogled prolaznika
i skriveni osmeh devojčica
ispod crvenih kabanica.
Ukroti talase vetra
napoji ih kapima prve kiše
otvori skrivena vrata nebeska
na dlan posadi šapate retkih
pa obriši nespokoj izgubljenih.
Prstima oslobodi tonove pesama starih
obogati ulice grada
dok žal davnina uzdahe mami
zapevaj dušom svojom
podari nas još pesmom kojom.
Pesma je posvećena Romakov Ivici. Zahvaljujući njemu Kikinda ima miris vedrine.
Srećni smo što te imamo.
Fotografija Vesna Đukanović