уторак, 25. март 2025.

Putopis : Versaj

Nastavljamo putovanje : Versaj 



 Da je dobro imati smeštaj što bliže centru poklazalo se ispravnim i ovoga puta. Bili smo na svega desetak minuta hoda od železničke stanice San Lazar u Parizu. Polazna tačka za mnoge pravce.

 Ustajemo rano, na stanici smo već u sedam sati ujutro, a karte smo izvadili prethodnog dana. Ulazimo u voz za Versaj. Naravno u vozu je mnogo nepoznatih ljudi , ali se čuje srpski jezik. Uživamo u jednosatnom brzom putovanju i stižemo da naselja- predgrađa Pariza -Versaj. Tu nas čeka kilometar  i  po pešačenja do jednog od najlepših dvoraca Evrope.

Podigao ga je Luj Četrnaesti- Kralj Sunce. 





Postoji legenda, kako je za vreme gradnje dvorca Luj bio u ratu sa mnogim zemljama , iz velikog poštovanja prema građevini , a i začuđenosti količinom kamena koji je bio potreban za gradnju , zaraćene strane su propuštale, kako im se činilo,  beskrajne povorke  kola natovarenih kamenom.

Soba ogledala

 Gradnja dvorca je trajala godinama , smenjivali su se nabolji majstori onoga vremena, a svaki od njih se trudio da prevaziđe svog prethodnika. Versaj je bio rezidencija Luja XIV, Luja XV i poslednjeg francuskog kralja Luja XVI.  

Konjanik

Čuven je i po Versajskom sporazumu potpisanom po završetku Prvog svetskog rata 28. juna 1919. godine sa Nemačkom.


Prvo se susrećemo sa velikim spomenkom na kom je statua Luja Četrnaestog na konju. Magla koja se spustila tog jutra pojačava osećaj tajanstvenosti i svom svojom snagom pojačava naše nestrpljenje.

Svećnjak




Detalj plafona

U društvu kralja

Versaj je posvećen Francuskoj i slavi  njene pobede. Luj je želeo da ima najlepšu palatu kojom će zaseniti sve ostale  evropske vladare i u tome je uspeo. 

Palatu opasuje ogromna pozalaćena ograda.  Ukrasi koji se nalaze na  palati su takođe pozlaćeni. Plato iza spomenika je ogroman, a ubrzo smo i razumeli zbog čega je  tako. Plato se brzo napunio. Nebrojeno mnogo turista je pristiglo. Naš termin za ulazak je bio u devet časova ujutro (ulazi se na svakih pola sata), karte smo kupili on lajn i važile su kao svojevrsni pasoš za Versajski muzej, obuhvatale su posetu Drvorcu, vrtovima , Velikom i Malom Trianonu, Muzeju sa kraljevskim kočijama...po tome , poštovani  čitaoče,  možete zamisliti koliko smo kilometara prepešačili na teritioriji dvorca. 

Dok se čovek ne nađe licem u lice sa Versajem ne može imati sliku o njegovoj veličini, a i onda je teško, kitnjasti ukrasi zaslepljuju spolja, još kitnjastiji unutra. Mnogo skulptura, unetničkih slika, galerija punih portreta u prirodnoj veličini koje prikazuju  francuske kraljeve. Naravno ne može se odeleti fotografisanju, tu su biste kraljica, umetničke slike koje ih prikazuju u punom sjaju, prelepo ukrašene dvorane, oslikani plafoni, zlatom optočeni stolovi, raskoš na svakom koraku, baš kao što je Kralj Sunce želeo. Iako su se kasnije Francuzi surovo obračunali sa kraljevskom porodicom, oni su im ostavili lepotu kakva se retko viđa. S obzirom na broj turista i dobre prihode. 

Versajski sjaj je baš poput svog graditelja blještav. 

Ne zaobilazimo ni sliku ,,Napoleonovo krunisanje". Tu su sobe raznih namena sa prelepo ukrašenim nameštajem. 

Napoleonovo krunisanje

Versaj je   najčuveniji po Sobi ogledala. Ona oslikava Francusku u punoj veličini. Blistava, sjajna ostavlja posetioca bez daha. Interesantno je njeno nastajanje:  Već izgrađeni Versaj je imao veliku terasu sa koje je Luj mogao da se divi svojim vrtovima i brojnim fontanama. Bilo ih je toliko da vode nije bilo dovoljno, pa su podanici ,,pumpali"  vodu samo u fontane pored kojih je Luj prolazio, naravno da je ,,prevara" bila otkrivena...Dakle sa terase se mogao diviti pejzažu versajskih vrtova i pravih lavirinata od biljaka, kao i stablima pomorandži ... Ali uvek postoji jedno ali terasa je prokišnjavala. To je navelo Luja da podigne još jedan sprat i napravi Sobu ogledala. Zidovi su od poda do plafona prekriveni ogledalima, a na suprotnoj strani su zastakljeni prozori. S tavanice vise predivni blještavi lusteri. Nije teško zamisliti Luja XVI kako se  u najraskošnijoj odeći šeta kroz dvoranu... postavlja se pitanje šta bi rekao kada bi video ovoliko posetilaca. U ono vreme u Versaj su mogli doći samo pozvani.

Neptunova fontana

Latonina fontana

Marija Antoaneta
 Dugo smo hodali kroz vrtove do Velikog i Malog Trianona pored fontana i dugog kanala na kome su veslači imali treninge. Tu su i labudovi koji slobodno šetaju. Prvobitno su to bile lovačke kuće, ali Luju je bio potrebno mesto da se skloni od pogleda te je Veliki Trianon preuredio u luksuznu rezidenciju kako bi u nju  povremeno pobegao od svoje zakonske žene. Kako god, predivan je i sastavni deo kompleksa. Vrtovi su dizajnirani po projektima velikih majstora, raskošni su i imaju svoje tajne. 
Spavaća soba


 

 

 

 

 

 

 

 

 

Versaj jednostavno treba doživeti. 

Napuštamo ga u šesnaest časova popodne sa pređenih dvadeset kilometara peške.

Nastaviće se ...

Fotografija Dragan Đukanović

Detalj Soba ogledala

 





недеља, 23. март 2025.

Putopis : Pariz

Na vrhu Lafajet galerije
 

 

Svako putovanje  na bilo koje mesto na svetu ima svoj početak i zahteva mnogo priprema. Za putnika ne mora biti isti. 

Jednom sam čula rečenicu : ,,To je samo go kamen na kamenu ..." .  Svako oko isti kamen vidi drugačije. 

Odakle početi putopis, a biti siguran da je baš to početak i da će se u njemu naći bar deo doživljenog i viđenog ?

Ipak počinjem.

Ulice Pariza

Panorama sa Lafajet galerije



 

 

 

 

 

 

 

Ovoga puta su nam se, kako volim da kažem, otvorila vrata za putovanje u  Pariz.  Grad svetlosti, kojom je obdaren i nesebično je deli.

Krenuli smo avionom sa aerodroma ,,Nikola Tesla" na francuski aerodrom ,,Šarl de Gol" (Pariz ima više serodroma) , smatrali smo da je sa ovoga najbolja veza za grad , jer je udaljen oko sat vožnje autobusom.  Koristimo prevoz firme Roasi, kome je polazište ispred terminala 2. Isti nas,  bez zaustavljanja,  vozi do Garnijer opere, odakle smo,  ( zahvaljujući mom suprugu) lako stigli do hotela u kom smo bili smešteni - B Skuare,  koji je za  za svaku preporuku. Smeštamo se i krećemo u parisku avanturu: 

Unutrašnjost galerije
Dočekuju nas široki bulevari, brojni kafići i još brojnije znamenitosti.  Bez obzira na destinaciju, nikad se ne može obići sve i videti sve. U nadi što boljeg obilaženja pravimo plan. Odredišta su na popriličnoj udaljenosti jedna od druge. Na sreću postoji gradski saobraćaj koji veoma dobro funkcioniše, karte se mogu kupiti i kod vozača, a polasci su česti. Naravno potrebno je i mnogo pešačenja. Ali Pariz je Pariz. 
Detalj galerije





 Pokretnim stepenicama se penjemo na vrh Lafajet galerije (najstarija robna kuća u Parizu) sa koje se pruža predivan pogled na  Pariz. Preko puta je Garnijer opera, u daljini se vidi Ajfelova kula,  pogled obuhvata veliki deo pariske panorame. Ona je stecište turista, te strpljivo čekamo da stignemo na red za fotografisanje. Klecne koleno i zadrhti telo sa približavanjem ivici  koja je ograđena  verovatno pleksiglasom ili nekim ojačanim staklom, u svakom slučaju je providna, a osećaj boravka na visini je pojačan i strujanjem vazduha, Tu su i obrisi kupole čija se lepota može videti iz unutrašnjosti. Visoka je četrdeset tri metra od čelika i stakla, kroz koju se naziru delovi neba. Kupola se vidi iz mnogih delova grada i simbol je Pariza.  Blistavost podstiču i prelepi lusteri kao i ukrasi na ogradama. Ona je glavna modna  prodavnica u Parizu i u njoj se mogu kupiti dizajnerski proizvodi najčuvenijih modnih brendova.     


Okrugla ploča u Notr Damu

Zadovoljavam se razgledanjem. 

 

 

 

 

 

 

 

 

 Kroz ulice prepune otvorenih terasa, bašta,  malih i velikih restorana,  krivudave ulice nas odvode do najčuvenije crkve Pariza : Notr Dam. Nalazi se na ostrvu Site, na reci Seni, a do nje se dolazi prelaskom preko mosta. Posvećena je Bogorodici i smatra se da se u njoj nalazi relikvija ,,Sveta kruna od trnja". Glavnu ulaz je sa zapadne strane, rekla bih sada i jedini, bar za turiste, jer je opasana  skelama radi nastavka obnove posle požara. Ponosni  tornjevi prepoznatljivi po izgledu i lepoti, gotički svodovi,  gorgojli koji strogo gledaju s visine, himere i mali zmajevi,  brojni okamenjeni likovi  biblijskih kraljeva u prirodnoj veličini koji stoje kao večiti stažari jedne od najvećih hrišćanskih crkava. 

Rozeta
Toma Akvinslki

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Kako god , ona stoji obučena u gotičke ukrase, srećna što se oporavlja od velikog požara. 

Ulaskom doživljamo lepotu u izvornom smislu. Preliveni smo pesmom anđeoskih glasova i sviranjem na najvećim orguljama u Francuskoj. Tu su prelepe rozete, vitraži  i slike koje su na sreću svih nas preživele požar. Tu je skulptura Bogorodice sa tek skinutim Isusom sa krsta, beli se mermer i priča svoje priče, svetli se oltar od njenog lika  ....pogled šeta preko zadivljenih lica posetilaca, severnog vitraža koji je na sreću ostao neoštećen posle požara...

Viktor Igo ju opisao i od nje stvorio remek delo književnosti ,, Zvonar Bogorodičine crkve" . Zanimljivo je i to da je u njoj Npaoleon krunisan za cara. 

Radost je naći se tu

Njeni svodovi i lepota će se zauvek zadržati u našem sećanju. Za vreme  boravka u Parizu posetili smo je dva puta, da je bilo više vremena...

Red za ulazak u katedralu


 

 

 

 

 

 

 

 

 

Vitraž

Nastaviće se...

Fotografije: Dragan Đukanović

субота, 22. март 2025.

A reke teku dalje

poput magle 

pod prividom istine

odjekuju lažne reči

gomilaju se u svojoj silini

narastaju do divovski nezamislivih razmera 

potom same sebe pretvaraju u prah 

a reke teku dalje

 

петак, 21. март 2025.

Putovanje kroz ćutanje - Tajna Andrićeve kutije - organizator Ana Stjelja

 

Vesna Đukanović: Putovanje kroz ćutanje (ZA KONKURS TAJNA ANDRIĆEVE KUTIJE)



Poštovani mladi carigradski mualime, hvala ti na na ispisanom hronogramu. Nisam ja od onih koji ne pamte, ni od onih koji pamte, moje je pamćenje ćutanje. Plovio sam kroz more ćutanja utamničen kao svi utamničeni pod nebom životnim. S obrisima prividne slobode sam tonuo u ćutanje. Podigao sam most u slavu čutanja i na njemu neću ispisati reči. Okamenjeno ćutanje će se prenositi kroz prostor i vreme, a ko zna možda će jednom neko, negde, u nekom svom ćutanju pronaći moje ime.


Inspirisano pripovetkom ,,Most na Žepi".



O AUTORKI


Rođena je 1963. godine. Po profesiji je učitelj, a u slobodno vreme bavi se oslikavanjem svile, pisanjem poezije i proze. Objavila je dve zbirke priča – Radost žute lubenice (2016), nagrađenu priznanjem „Čučkova knjiga“ Narodne biblioteke Han Pijesak (Republika Srpska), i Odsjaj svilenih niti (2018) – kao i zbirku pesama Možda bezgrešan (2022). Njeni radovi objavljeni su u brojnim zbornicima i književnim časopisima.



недеља, 16. март 2025.

Autori iz Srbije i regiona dali doprinos kolekciji „Odjeci njene duše” za festival Krik žene 2025


Autori iz Srbije i regiona dali doprinos kolekciji „Odjeci njene duše” za festival Krik žene 2025. 
Čast je biti deo ovakvog projekta. 
Prilog se može pročitati na linku: Prednje korice knjige

 

 Kulturne novine

  Časopis Enheduana 

 

 

 Преузето од Ана Стјеља: 
Удружење Алиа Мунди и ја смо одушевљени да представимо ОДЈЕК ЊЕНЕ ДУШЕ - књижевну и уметничку збирку израђену поводом 15. Фестивала Женски врисак НИЈЕ ИГРА. Ова евокативна компилација је очаст безбројним гласовима и креативним духовима који редефинишу снагу и отпорност кроз уметност и књиже
Упућујем срдачну захвалност сваком писцу и уметнику чији је страствени допринос обогатио Ваша креативност и пожртвованост претворили су ову збирку у моћан дијалог изража
Посебна захвалност иде уметнику из Емирата Фаезе Мохамеду Хасану. Њено очаравајуће уље на платну, МОЈЕ ЗАМИШЉЕНО СЕЛО, краси корицу ове колекције, савршено обухватајући визионарски дух нашег подухва
Нека ОДЗВАЦИ ЊЕНЕ ДУШЕ дубоко одзвањају, инспиришући све који доживе њену поруку и славе трајну уметност
Збирку можете прочитати на овом линку 
 

 

уторак, 25. фебруар 2025.

Festival,,Krik žene" - Ćutanje nije opcija.

 Pridružujem se  pokretu za  poboljšanje uslova života ženama širom sveta. Zahvaljujem gospođi Ana Stjelji na entuzijazmu , radu i prilici da budem deo ovog velikog projekta. Učestvujem svojom pričom ,,Beskućna vila". Ćutanje nije opcija.

link

BESKUĆNA VILA

---—---------------------
📣POZIV ZA PESNIKE I UMETNIKE ZA UČEŠĆE U 15. FESTIVALU KRIK ŽENE
📢 Organizatori: Udruženje Alia Mundi za promociju kulturne raznolikosti, književni časopis Enheduana i koordinatorka projekta Ana Stjelja
🖋 Usudi se da podigneš svoj glas za važan cilj!
Povodom 15. izdanja festivala Grito de Mujer 2025, Alia Mundi i časopis Enheduana, pod koordinacijom Ane Stjelje, pozivaju pesnike i pisce iz celog sveta da učestvuju u specijalnom književnom konkursu.
📌 Tema: „To nije igra“ – sa fokusom na hitno pitanje dečjih brakova 👧💔. Kroz poeziju i prozu, želimo da podignemo svest i inspirišemo promene.
---
📝 PREDLOŽENE TEME
🔹 Dečji brakovi i njihove posledice
🔹 Ukradeno detinjstvo dečjih nevesta
🔹 Dečji snovi naspram nametnute realnosti
🔹 Pravo na obrazovanje i slobodu
🔹 Razbijanje ciklusa tradicije i ugnjetavanja
🔹 Glasovi otpora: devojčice koje se bore
🔹 Nada, osnaživanje i budućnost bez dečjih brakova
---
✍ KAKO UČESTVOVATI?
📄 Pošaljite originalnu pesmu ili prozni tekst (maks. 2 stranice) na zadatu temu, za pesnike i jedan umetnički rad za vizuelne umetnike
🌍 Radovi mogu biti na engleskom, i srpskom jeziku (latinica).
📩 Svoj rad prijavite u komentaru ovog posta
🖼 Priložite:
✅ Kratku biografiju (maks. 100 reči)
---
📖 OBJAVLJIVANJE & PRIZNANJE
🌟 Izabrani autori će biti predstavljeni u književnim časopisima Enheduana i Alia Mundi.
📚 Svi odabrani radovi biće objavljeni u specijalnoj antologiji Women’s Scream 2025.
🏆 Svaki odabrani autor dobiće zvaničan sertifikat o učešću.
---
📅 ROK ZA SLANJE RADOVA: 1. mart 2025.
📢 Ovo je tvoja prilika da budeš deo globalnog pokreta i iskoristiš reči da nešto promeniš.
📣Neka se tvoj glas čije jer ćutanje nije opcija!
📍Radovi će biti objavljeni prvo u časopisima koje izdaje Udruženje Alia Mundi, a potom i u okviru zajedničkog zbornika WOMAN SCREAM

Отвори фотографију