U vrelini letnjeg dana
u zenitu Sunca u slavu toplote i letapronese se dušom drhtaj.
Pa polako iz sitne iskre orošene tugom
preraste glas, on u misao
a misao u grotlo praznine.
I uvek tako oko Ivanjdana...
Hvala posetiocima ovog bloga. Nadam se da ćete uživati u mojim pričama i slikama na svili. Svaka sličnost sa likovima i događajima je slučajna.
maj je otekao u jun obojen sivim nebom prošaran mekim belim oblakom iza kog stidljivo proviruje Sunce koraci se ljudski ne broje ostavljen...
Нема коментара:
Постави коментар
Dragi prijatelji ukoliko imate komentar na pročitani post slobodno napišite.Hvala!