![]() |
Evo me na samoj obali. Tačkica naspram Prevlake. |
![](https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgEiIkgxA5hoeF2dTEjfXQtpdQ5sJCeVa__fs_tVgsG1LC5J3hGyWWwJqGMUHcPE1TOWpeWqI-O7KBOQAh_QrxKdGuZsDsUYK_CamjgbUwBKr534D5CkkefgN0ICucTf06AZWyJemmcvLk/s320/IMG_20180630_094541.jpg)
- Da li biste hteli da vidite Prevlaku? - prevalilo se s usana čoveka za volanom. Usledilo je
ćutanje koje se magijom radoznalosti pretvorilo u odgovor.
Uska, pomalo istrošena staza je nosila turistički kombi. Radoznalo smo posmatrali rastinje i divlje smokve koje su zanosno šepureći se, nadvijale grane nad kolovoz.
Ivičnjak s oštećenim kamenjem iz kojih su izrastali grmovi narandžastih cvetova sa tek začetim narom, i miris mora izmešan s mirisom mediteranskog bilja, uokvirivali su visoki borovi. Šišarka je pucala pod točkovima, a smolasti miris je carovao. Agava se svojim vrhovima uzdizala do plavetnila neba. Sve je odzvanjalo dobrodošlicom.
![](https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEin0MSyde9x7R7Q4AL0OblvR7cB5L4GbR7Yn_XzLU2bEsBqvxD0rUu2MZXxrVHY-0EbY4WNunNpbiyj7LdlA-UvQaMX7K1RwKO48idGp8yXlROMvihnOmuOkBSYEhepw2r8XdCORXZPOV8/s320/IMG_20180630_093805.jpg)
![](https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiTu-dC6Gvg5xqtX-PCgzt1wWSib7ElqaYwonygWrEvQLmyi87i8CrnLaPhxkW8en9s11NtJrS6HFLDuz2ti1EHGatmn5ijbQKfDbQYXnPRxZkN0hb-o9OpFLsfftv6y8Z57NOaze4Nf-s/s320/IMG_20180630_094013.jpg)
U tvrđavu se nije moglo. Na vratima je veliki katanac. Možda je primao organizovane grupe, a nas nekolko znatiželjnika smo ipak bili suviše malobrojni. Nad kamenom kulom, ponosno stasitom na rtu Oštra, koja je sastavni deo poluostrva Prevlaka, su se u magijom nevidljivog razvijale mnoge zastave. Tu su i branioci i branjeni. Tu su Mleci i Dubrovčani, tu je Napoleon, tu je sadašnjost. Sve je izmešano u skoro opipljivo punoj samoći mesta.
Pustoš je zvonila.
Bistro more se snagom talasa razbijalo o stenje rta, a oko je zavaravalo ostrvo Mamula. Nekada je u njemu bio zatvor i logor za vreme drugog svetskog rata. Trenutno je odavao beživotnost kao i uska kamena staza koja se spuštala do same granice mora i kopna. Čist vazduh oslobođen od ljudske nečisti i goli kamen prepušten suncu bili su spremni da svoju lepotu podare slučajnim posetiocima.
Spuštam se do mora.
Nemam strah od zmija, guštera i zverki koje će braniti svoju teritoriju.
Nisam napadač.
Imam dušu slobode i ljubavi za bližnje.
![](https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEje29p6JoBrMvLH0yri-pxG2ce2Z16lY-BRWzUcGAVTUysUgf-qq_nudULBsaOvLP-3EjQy_LZhmNiaF-zlVSfK5rYl08iZ5JIEY5v0201EcL_cJUxJA6cn6qQgI5SiH4nES1ub0a7Jp5I/s320/IMG_20180630_094201.jpg)
Nisam sudija, ni porotnik.
Biram lepotu i sunčev zrak.
Biram osmeh i zeleno.
Biram svetlost i sunce.
Na ovom mestu ih ima i daju se nesebično.
Fotografije : Dragan Đukanović
Нема коментара:
Постави коментар
Dragi prijatelji ukoliko imate komentar na pročitani post slobodno napišite.Hvala!