![Felix Romulijana](https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjYLGa7uhzK2XP7lZYEPFPSF-6IvnbIWfgtE0IrmuilffJSbommHZC7JHutnd7pejLp4oTeKQKX4_s7l-GQk4NlFHXqIdle5FByalyfl1cNZE9FlBzV_GY8faJs5j27ydnUjPz4IPK5Bb0/w400-h300/photo+5%25287%2529.JPG) |
Najzad- Felix Romulijana |
Napuštamo
resavski kraj.
Vozimo se praćeni tek po kojim vozilom i prolaznici
su retki. Srećemo putokaz: Manastir Pokrova Presvete Bogorodice.
Podsećamo se da smo u Svetoj zemlji posetili Crkvu Bogorodičinog
groba, pogledom se sporazumevamo i skrećemo s puta. Penjemo se
strmim kolovozom začinjenim sa dosta rasutog šlkjunka, ali bez
odgovarajućeg putokaza, samo oslanjajući se na sopstveni vid. Ne
stižemo do pravog ulaza.
Spuštamo se dole u Lešje, pa opet gore.
Stižemo do potpuno obnovljenog i uređenog manastira otvorenih vrata
za dobronamernike. Obnovljeni manastir je podignut na
![](https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEj66Tcb1CuJl7k_6TcKdcvQIalVQoCpXFwvOB0vLYsOVNeH8YQxR1RTfibPeQx7E41qplfN74S851vEFTCq1Mg3yYRSZQzRpyXsmaA3Lquk_vGMSu5_cs4Cecy_X3WegOPGkveDSJsbjWI/s320/photo+1.JPG) |
U manastiru |
temeljima starog
koji datira negde iz četrnaestog veka. Okružuju ga guste šume sa
dva bistra izvora. Vidi se oštrina kamena koji samo naglašava
vrednost i upornost ruku koje su podigle manastir. Ulazimo. S
poštovanjem gledamo zvonik i veliki krst Golgote u sredini
dvorišta. Zvonik- kula je dobila ime po velikom junaku Orlović Pavlu.
Obnovljena je i obogaćena sa desetak zvona čiji zvuk odjekuje
dodirujući svojim zvonom čitavu okolinu, opominjujući smrtnike na
smrtnost s pozivom na veru u Gospoda.
![](https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhDwR4ymIpT3FNk1a2ZyBJb0c13EZ5qq5eEUihxZxkbR1MTnFuLbYu6Tj25VuZfvghHKQNRkPHnluUsIJ2przPSyN17kxAxjNA5sZUVu5eDdmBv4J47q0VF0-EW7VrY7MHFMn8ziga70i8/s320/photo+1%25281%2529.JPG) |
U manastiru Pokrova Presvete Bogorodice |
Interesantno
je da pravila ovde nalažu suknje i marame. Uzimam ih iz drvenog
sanduka na ulazu. Dobro su mi došli, jer se neka teška letnja magla
nadvila nad nama pojačana udarima hladnog, vlažnog vetra (kao u
novembru). Ličim na svoju majku, a na koga bih inače?Pravimo fotografije, uživamo u pogledu pa nastavljamo
dalje.
![](https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiD3wAU4ktGPOluqN3VML1mQJy5pKWbbEGs5kBmQC5NXS5FbqIh6bRTPRdzXiyePXyi2-tW0KUHXMCa1eTJQ_YVqz2WwEVbmTkqlaWeLwOoD0HYNxiygCqOkTaxElX-74PjeWZ1m08WnYM/s320/photo+2%25286%2529.JPG) |
Pred konakom Kneza Miloša |
Put
nas vodi preko planine Rtanj. Raskrilio se, rasuo, biljem prekrio
svoje padine, a gustim šumama svoje obronke i visove. Vreme se
popravilo. Sunce obasjava proplanke, još se samo preko dalekih vrhova
prostrla neka letnja izmaglica. Vratili smo se u sadašnjost.
Skriva
Rtanj svoje tajne od znatiželjnika. Prolazimo pored napuštenih
rudnika i praznih rudarskih naselja. Ipak poneka vrata se uvek nađu
otvorena, vazduh je čist obojen mirisima tek skuvanog rtanjskog čaja
koji se može popiti u restoranu ispred koga se račvaju putevi
prema svim stranama sveta.
Mi
ćemo pratiti istok.
Stižemo
do Brestovačke banje, Prelepo uređeno šetalište i izvori vode.
Pijemo iz svakog: za žeudac- treba, za oči-treba, za živce? I to
treba. Možda bi nam na ovom mestu prijao neki duži tretman?
Tu je i
konak Kneza Miloša. Unutra se ne može, zatvoreno je. Virim kroz
prozor, možda je baš na ovom mestu snimana epizoda o Knezu Milošu-
uređena je po starim srpskim običajima. Moglo bi se sedeti u
hladovini krošnji koje potpuno zaklanjaju sunce, a posetioca daruju
debelom hladovinom, ali put čeka.
![](https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiDIF8sej9isN58VHwGL4g2PFz5O_-gamXQpfX4_hwel8-U7W3NBujVQH593pnXkNcwZxo8QpN5_K-gxUtebrrVeXiAh0gV1q5drBbImeRWePZhGcb3KZrKG-U7O7_kI5s7TVkid-D7Y2I/s320/photo+1%25285%2529.JPG) |
Jedan od stubova |
![](https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEityaTKABl2zndYJ6JL2aYQ2xjpQk9VhDdsAQu0HfXahyj3GZndHUlwTLE-3Xo04N8M9Aex0f8AHg9yH67ZCXDnDQhRrrv5LIVWV-sLyDpKAC-sUUodj5f0V1kZUKsd7kuK8QNrJPCwaOM/s320/photo+3%25282%2529.JPG) |
Romulijana |
Pratimo
putokaze. Na sreću put je bolji. Prolazimo kroz Gamzigradsku banju.
Cilj nam je Felix Romulijana.
![](https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhI57KQcwu_ZK6Iz_aml38rmH4O6XI3RDb8pPFrhwuhtsZeEsqN1U14MGiNLqLDyih_r04ipQrOuqn0MUaaXVyFWJbVOiwjZInfc1RpR3aT2PvLRxKVCQBXylhpWbjBQzRckCt0TJTIKcg/s320/photo+4%25288%2529.JPG) |
Dobar je osećaj biti u Romulijani |
I gle pred okom se prostre ova prelepa
carska palata. Bele se njene odbrambene kule, pozivaju posetioce u
ovim mirnim vremenima, pričaju i skrivaju svoje tajne. Veličina
kompleksa govori o moći njenog graditelja, neupamćenog uvek po
dobru ( proganjao je Hrišćane, a priznao pred kraj života ), ali
je gradnjom i carskom ličnošću zauzeo mesto u svetskoj istoriji.
Rimski
imperator: Gaj Valerije Galerije Maksimijan je podigao palatu davši
joj ime po svojoj majci Romuli- Romulijana. Palata je sagrađena u
trećem veku. Danas se bele hramovi i odaje po kojima su se
nekadašnji vlasnici šetali. Prelepi mozaici kazuju samo delić
lepote carske palate. Tu su vitki stubovi, a makete pokazuju izgled
nekadašnje palate. Po nekim istoričarima pretpostavlja se da su
ovde sahranjeni imperator i njegova majka, a na arheolozima je da
utvrde da li je to istina.
![Galerijev slavoluk- Solun](https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjAjctO1d6U5XqiwNramjm4gPTWcqNdCJ0qabaIn1KhP1OQa_asF48n4hzImErjHG1DEOOtrv_LIOlrh0B89Kgk7SE6cqC6Cde2yaATFB7Be5eS35n0XZkB-dWOKJMYp_jbBkXzxbfthUo/w240-h320/P6170103.jpg) |
Galerijev slavoluk u Solunu |
Oduvek
me je Felix Romulijana- Romulianum ili Romulijana privlačila(
uistorijskim knjigama se koriste tri naziva u različitim vremenskomm terminima) , a sa Galerijem smo se
upoznali pre nekoliko godina u Solunu. Legenda kaže da je u
detinjstvu čuvao goveda, pa ga je čitavog života pratio nadimak-
Govedar. Dakle sveje moguće – da govedar postane car.
Dugo
šetamo stazama i stepeništem palate, pokušavamo da zamislimo
veličanstvenost ovih građevina u vremenu kada su podignute. Iako su
Rimljani bili osvajači za sobom su ostavili tragove koji traju
hiljadama godina posle njih. Na nama je da otvorimo umove i učimo
ono dobro koje su dali čovečanstvu. Ostali bismo još, ali sunce se približilo zapadu.
![](https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiscgB17lkpwUFVTeKdQa61YKaOVzVGIpf0XQEPP9z_uM_rkYZ8X5_OgI7kQw-n3FeW__rm57N54h2a-EDfwAGT4M_xfRn21VJJunChQ0UkHzEldKpfS0LVNKlUSFEEEVYvgKF5xR7Ves0/s320/photo+2%25283%2529.JPG) |
Sa Zoranom Radmilovićem |
![](https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgAvPKlQLmrtKBL6N1pYHE4RgP8MXWSWfeNp1LGPgYaozi2PRmTzdu6m6yuX_AUflYdNURTbxx5TXV6FFCWoqboYSEEMiohlCXl-kZOjPkF6iH3oqM3F24-XDb-uthkU6pGzbWcyfrdEsY/s320/photo+3%25283%2529.JPG) |
Zgrada Narodnog pozorišta Zaječar |
Ulazimo u Zaječar. Prelep grad, sa
fontanama i širokim trgovima. U lakoj šetnji
nas prate golubovi,
nebeski putnici baš kao što je čovek putnik na zemlji.
![](https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjZ8bZRhGodCDKTHLyygVzXQ9GMfxhKjJY5rKbEJJFfoI02xP3ikmld0tmq3JftqHcc5KzODGdVKFMSU8vq78KjD4-L7A9yqEx0XM8jaXGiqzL9SW7UTlsAwwhcOoUjVPjHF4-irV6exQs/s320/photo+4%25282%2529.JPG) |
Trg |
Želimo da
vidimo Narodno pozorište, spomenik Zoranu Ramiloviću, naravno I
spomenik Nikoli Pašiću- hvaljenom i osporavanom, ali ipak jednom od
velikih političara koje je Srbija imala. Veče nas je opomenulo na
dnevni umor. Ljubazni domaćini M&M nas dočekuju.
Dan
je na izmaku , a i naše snage, potreban nam je odmor.
![](https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhGa1IrkKW2LkBIXKNg4_FSAiYjKCcUkpWZmVfSNDiUnA3qHN6f4eT7nRMjnwVF14pBkOvoNNVmxpIXZv-LlfyTiw7PAE-SgIo0LdhIDA5E0W2S14EHRlY1SDUvgUL0867GBEJ8u6BxLFw/s320/photo+5%25282%2529.JPG) |
Kod Pašića |
Нема коментара:
Постави коментар
Dragi prijatelji ukoliko imate komentar na pročitani post slobodno napišite.Hvala!