Част ми је бити део овогодишњег међународног зборника ,,Између два света" организованог у част Бранка Миљковића.
Хвала жирију.
Hvala posetiocima ovog bloga. Nadam se da ćete uživati u mojim pričama i slikama na svili. Svaka sličnost sa likovima i događajima je slučajna.
Част ми је бити део овогодишњег међународног зборника ,,Између два света" организованог у част Бранка Миљковића.
Хвала жирију.
Zapisana u istoriji, opevana u pričama i pesmama uzvišena u legendama, ona je sveprisutna u svakonevici stavljenoj pred nas koji živimo u lepoj nam Srbiji.
A Topola sa znamenjem srpstva, sa korenima slobodarskim
utkanim u svaku stopu koju je napravio prvi među velikima Kara- Đorđe
rado prima posetioce. Mesto gde je istorija zapisala svoje dane, gde se
kroz jutarnje izmaglice duše velikana sreću i u tišini razgovaraju...
Danas je Topola lep i moderan grad, bogat zelenilom, udobno smešten na svojim istorijskim korenima koje ne skriva, već se ponosi.
Najveći među velikima, onaj kome dugujemo teško stečenu slobodu je ponikao iz
![]() |
| Slika govori |
Zadrhti srce u grudima od
velike časti jer se stoji pred grobovima slavnih. Pusti se i suza
podstaknuta tišinom i blaženim mirom.
![]() |
| Slika govori |
Visoko
se poput belih anđeoskih krila uzdiže hram iz bogatog zelenila,
njegove krošnje tvore tišinu za mirne snove onih koji tu počivaju.
Okružuju ga bogate listopadne šume i prelepi rodom bogati oplenački
vinogradi.
Bez obzira koliko puta se čovek nađe okružen prelepim mozaicima koji krase zidove hrama uvek se ostane bez daha, uvek se neka blaga tuga nadvije nad posetioca, a tišina i mir kao i spokoj uspavanih nose na nevidljivim krilima duboke pouke.
Svaki put me lepota likova velikih svetitelja srpskog naroda kroz bezbroj pozlaćenih mozaičkih pločica dotakne. Ali nije zlato samo ono što sija. Zlato su zadužbine i dela koja se ne mogu meriti običnim merama.
Moje srce, tiho počinje još jedno putovanje kroz hodnike prošlosti kada su neke sasvim drugačije vrednosti vezivane za čoveka.
Prvo se oči napune veličanstvenim lusterom koji simbolizuje naopako okrenutu
![]() |
| U kući |
,,...nismo tu da gospodarimo narodom , već da mu služimo..."
To su mogli samo Karađorđevići koji počivaju na ovom mestu. U gornjem delu hrama se desno i levo nalaze grobnice u kojima večni san snivaju Kara- Đorđe i Kralj Petar, u kripti koja svojim mirom i strahopoštovnjem posetilaca su počinuli članovi kraljevske porodice.
Zastajem.
Razgovaram i hvatam niti dela koje lebde u vazduhu. Zastajem kod
mermerne ploče na kojoj piše Kralj Aleksandar i s uzdahom se prisećam
njegove tragične sudbine.
Polako hodam i klanjam se svakom pojedinačno, svako od njih je na svoj način
![]() |
| Kripta |
Obilazimo i Kuću Kralja Petra kao i Karađorđev konak gde me impresionira izrezbareno orahovo drvo u kom su rukom umetnika urezani likovi srpske istorije. Nizovi slika na zidovima svedoče o prohujalom vremenu i snazi ljudskih gromada koje su se borile da bismo damas uživali u slobodi.
![]() |
| Sloboda |
Lepa je varoš Topola.
![]() |
| Sa dragim prijateljima |
![]() |
| Kutak |
![]() |
| S poštovanjem |
![]() |
| Vinogradi u pozadini |
Do novog susreta...
Fotografije : Jadranka Krištof i Dragan Đukanović
Čast mi je što se nalaze pored pesme koja nikoga ne ostavlja ravnodušnim, napisane od ruke despota Stefana Lazarevića:
Stefan despot,
najslađemu i najljubaznijemu,
i od srca moga nerazdvojnome,
i mnogo, dvostruko željenome,
i u premudrosti obilnome,
carstva mojega iskrenome,
(ime rekavši),
u Gospodu ljubazan celiv,
ujedno i milosti naše,
neoskudno darovanje.
Leto i proleće Gospod sazda, kao što i psalmopevac reče,
i u njima krasote mnoge:
pticama brzo, veselja brzo preletanje,
i gorama vrhove,
i lugovima prostranstva,
i poljima širine;
i vazduha tananog
divnim nekim talasima brujanje:
i zemaljske daronose
od mirisnih cvetova, i travnosne;
ali i same čovekove prirode
obnavljanje i veselost
dostojno ko da iskaže?
Ovo sve, ipak,
i druga čudna dela Božja,
koja ni oštrovidni um
sagledati ne može,
ljubav prevazilazi.
I nije čudo,
jer Bog je ljubav,
kao što reče Jovan sin gromov.
Varanje nikakvo u ljubavi mesta nema.
Jer Kain, ljubavi tuđ, Avelju reče:
"Iziđimo u polje".
Oštro nekako i bistrotečno
ljubavi je delo,
vrlinu svaku prevazilazi.Ljubav David lepo ukrašava, rekavši: "Kao miro na glavu,
što silazi na bradu Aronovu,
i kao rosa aermonska,
što na gore silazi Sionske".Uzljubite ljubav,
Bejasmo zajedno i jedan drugom blizu,
mladići i devojke,
za ljubav prikladni;
ali pravo i nezazorno,
da mladićstvo i devstvo ne povredite,
kojim se priroda naša
Božanskoj prisajedinjuje,
da Božanstvo ne uznegoduje.
Jer apostol reče:
"Duha Svetoga Božjega ne rastužujte,
Kojim se zapečatiste
javno u krštenju".
bilo telom ili duhom,
no da li gore, da li reke
razdvojiše nas,
David da reče: "Gore Gelvujske,
da ne siđe na vas ni dažd, ni rosa,
jer ne sačuvaste Saula,
ni Jonatana"!
O bezloblja Davidova,
čujte, carevi, čujte!
Saula li oplakuješ, nađeni?
Jer nađoh, reče Bog,
čoveka po srcu mome.Vetrovi da se s rekama sukobe,
i da isuše,
kao za Mojsija more,
kao za Isusa sudije,
ćivota radi Jordan.
Eda bi se opet sastavili,
i videli se opet,
ljubavlju se opet sjedinili
u samom Hristu Bogu našem,
Kome slava sa Ocem
i sa Svetim Duhom
u beskrajne vekove,
AMIN.
ZA STEFANA LAZAREVIĆA
Pogni se čoveče
klekni pred sinom učenim
pogled svoj nebu podari
gde boravi sin sinova slavnih
gde misao ljubavi duševne caruje
gde se nad rodom suza pušta i moli.
Potom na kolena malen padni
duhom svojim Manasiju i Kalenić dotakni
udahni za sina visokog
koji ispred vremena svoga beše
što ostavi Slovo ljubve narodu svome
što mislen i učen beše
nadvijen nad ponorom strašnim.
Udahni vazduh rezak koji udisaše on
pa do poslednjeg daha odan budi
rodu
na službi
u vremenima zlim.
Dugo ćuteći očisti dušu.
Gospoda moli da
svet među svetima
blagosloven bude .
STEFANU
Juče
Danas
Sutra.
Kao nekada
U danima sivim, teškim
ipak osunčanim znanjem, lepotom
slovom napisanim.
Vreme je tu, neprolazno, neutihlo
glas tvoj šapuće stihove ljubve
davno ispevane.
Kao nekada kada su reči živele
kada je pogled govorio
kada je lahor imao snagu oluje.
Kao kap rose
Obećanje
Ispunjena reč
Kao glas prekora i podrške
Glas oslobođenog
Poslednji udah pred odlazak
Neraskidivo trajanje vremena.
Juče
Danas
Sutra.
Šta smo ako u srcu ne nosimo tragove roda svoga? Hvala na prilici da budem deo ove jedinstvene zbirke.
Istoimena pesma je objavljena na ćirilici, pismu kojim se ponosim.
СУНЦОКРЕТ САМ
Расти и прати сунчеве стазе
дочекуј га јутром уз пев славуја
уз кликтај фазана што између стабала твојих има дом
уз дрхтај срне што лане своје у теби скрива.
У подне усправних леђа, дигнуте главе
одај почаст плавом своду и Сунцу у зениту
с вечери, у радости испрати светлост и на починак пођи,
спреми снагу за нови дан.
Гледам те, поноситог витког, молим:
Покупи моје разбацане мисли
допусти да полетим стазама твојим
да се купам у бљештавилу светлости цвета твог,
засени ме, обоји очи моје, цветом залуди.
Загрли ме, прими под окриље своје
учини да постанем жути лат главе твоје
Дозволи да пратим жуто Сунце с тобом
да кликћем гласом предака својих
што су са длана свога семе твоје уз наду сејали.
Дозволи да с ватрене главе твоје мирис понесем
да певам, да се радујем, дишем
да у рукама држим њиве твоје
да се таласа златно поље другова твојих у мојим очима.
Певаћу с тобом, скрушено пратити стазе твоје
одвојићу душу од тела, постаћу сунцокрет жут.
Сунцокрет сам расцветани, жути
пратим Сунце и певам , певам.
Na latinici za prijatelje:
SUNCOKRET SAM
Rasti i prati sunčeve staze
dočekuj ga jutrom uz pev slavuja
uz kliktaj fazana što između stabala tvojih ima dom
uz drhtaj srne što lane svoje u tebi skriva.
U podne uspravnih leđa, dignute glave
odaj počast plavom svodu i Suncu u zenitu
s večeri, u radosti isprati svetlost i na počinak pođi,
spremi snagu za novi dan.
Gledam te, ponositog vitkog, molim:
Pokupi moje razbacane misli
dopusti da poletim stazama tvojim
da se kupam u blještavilu svetlosti cveta tvog,
zaseni me, oboji oči moje, cvetom zaludi.
Zagrli me, primi pod okrilje svoje
učini da postanem žuti lat glave tvoje
Dozvoli da pratim žuto Sunce s tobom
da klikćem glasom predaka svojih
što su sa dlana svoga seme tvoje uz nadu sejali.
Dozvoli da s vatrene glave tvoje miris ponesem
da pevam, da se radujem, dišem
da u rukama držim njive tvoje
da se talasa zlatno polje drugova tvojih u mojim očima.
Pevaću s tobom, skrušeno pratiti staze tvoje
odvojiću dušu od tela, postaću suncokret žut.
Suncokret sam rascvetani, žuti
pratim Sunce i pevam , pevam.
Hvala na čitanju.
niču iza nemirnih oblaka
ujedinjene očekuju novog viteza
uzvišenih ideala
u iskušenju prkose vetru i očima snenim
boje svojim dahom vedre noći
krila uzdižu do sjajnih zvezda
grabe vreme u okraćalim danima
odnekud je posle duge suše
udario vlažni talas pun besa
odletela su krila pokidana tuđim gnevom
ostali su temelji duboko posađeni.
Razgovaram
bez reči
udaha
pomeranja usana
razgovaram
u nevidelu nevida
glasa nepuštena
zatvorenih očiju
razgovaram
tražim oprost
dane svetle
i razum nerazumnih
razgovaram
odušak dajem
nadanjima
neutabanim stazama
razgovaram
bez glasa
pratim neispunjena obećanja
i zaboravljene želje.
nemam sagovornika.
teku zemaljski dani okupani suncem
zašarilo se pa u punoj snazi
bez milosti oduzima dah
ispod oraha u bogatoj hladovimi
kos potražio spas
otvorio kljun, pa po ugledu na dvorišnog psa
zgrabio vrelinu kratkim dahom
sažalio se čovek
uzeo plastičnu posudu staru
usuo vodu
počastio kosa i usamljene ulične pse
greje zvezda s neba čistog
![]() |
Ne može običan čovek da ne zastane pred lepotom i zdanjem manastira, a tek pesnik... Imala sam sreće da se dva puta nađem na moravskom ravaničkom osveštanom tlu i nekoliko puta na fruškogorskom ravaničkom, kao rezultat toga nastala je ova pesma koja je opet pronašla svoje mesto u ovom jedinstvenom zborniku.
On sadrži pesme o Ravanici koje su podeljene u nekoliko ciklusa
Narodne - koje je sakupio Vuk Stefanović Karadžić : Zidanje Ravanice, Miloš u Latinima, Obretanje glave kneza Lazara...
Stare pesme o Ravanici - u kom se nalaze između pesama monaha ravaničkih, pesma Kneza Lazara, Daskala Stefana ...
Nove pesme o Ravanici - među čijim se autorima nalaze poznati pesnici Dobrica Erić , Milovan Vitezović, Mira Alečković, Vladika Nikolaj Velimirović...
Citiraću prof. dr Goluba Jašovića iz Pogovora - Uzdarja srpskih pesnika svetoj Ravanici:
,,Na naš poziv odazvali su se pesnici iz celog sveta. U našoj knjizi naći će se 157 pesnika zastupljenih sa 211 pesama ...njihove poetske tvorevine opevaju ne samo
manastir Ravanicu, sjajnu zadužbinu čestitoga kneza već i istorijske ličnosti koje su imale veze sa ovom svetinjom..."
Danas je primerak Zbornika ,,Ravanica sva u sjaju" stigao na moju adresu.
Hvala g prof dr Golubu Jašoviću, gospođi Slavici Jovanović i svima koji su dali doprinos izradi ove knjige. Zbornik je štampan s blagoslovom episkopa braničevskog Gospodina Ignjatija Midića.
Зборник је штампан на ћирилици:
ПАЛИМ СВЕЋЕ
Док мрси косе лагани поветарац
од танких свилених нити упреда приче.
Уткао у њих времена разна
зачинио уздасима, појем монахиња
храброшћу славном и чашћу витезова.
У кивоту спава мирним сном Лазар
без гласа приповеда
свете му мошти благосиљају ходочаснике.
На светом тлу спајају се две Раванице
бех у фрушкогорској, што беше дом Лазару
поздраве рукама панонским пред кивот стављам.
Дарујем душом својом мошти Миличине
Молим за мир под светлим небом српским
за изгубљене, грешне, неразумне , гладне...
Вођена анђеоским певом монахиња ходам
с високих зидова одмеравају очи Лазареве
хватам погледе и приче далеке , дубоко дишем.
У миру Лазаревом и Миличином
у славу дана минулих, гласова монахиња умилних
Раваници се клањам , на колена спуштам.
Палим свеће.
Za prijatelje koji pišu latinicom:
PALIM SVEĆE
Dok mrsi kose lagani povetarac
od tankih svilenih niti upreda priče.
Utkao u njih vremena razna
začinio uzdasima, pojem monahinja
hrabrošću slavnom i čašću vitezova.
U kivotu spava mirnim snom Lazar
bez glasa pripoveda
svete mu mošti blagosiljaju hodočasnike.
Na svetom tlu spajaju se dve Ravanice
beh u fruškogorskoj, što beše dom Lazaru
pozdrave rukama panonskim pred kivot stavljam.
Darujem dušom svojom mošti Miličine
Molim za mir pod svetlim nebom srpskim
za izgubljene, grešne, nerazumne , gladne...
Vođena anđeoskim pevom monahinja hodam
s visokih zidova odmeravaju oči Lazareve
hvatam poglede i priče daleke , duboko dišem.
U miru Lazarevom i Miličinom
u slavu dana minulih, glasova monahinja umilnih
Ravanici se klanjam , na kolena spuštam.
Palim sveće.
Pruženu ruku duhovi dodiruju
Igraju se njome kao igračkom
Ne dozvoljavaju da padne
Teraju je na smeh i traženja
Otimaju od tela i odnose
Nekuda daleko na neka druga mora
Na neke druge horizonte
Prepuštaju je vetrovima
Dalekim rođacima i dubokim jezerima
I tako od jutra do večeri
Dok u sebi imaju dobrote
Noću je prepuštaju onim zlim mračnim
Što remete mirne snove
I tako u nedogled,
Ilustracija - slika na svili.
U odbrani od četiri zida koji znače hladovinu otkrih Dažboga jednog od bogova
Sam, zaboravljren i odbačen od onih kojima je darivao život. U najboljim godinama darivao je kišu i sunce. Smenjivao ih je i svojom milošću darovao vredne i odane. Danas sam osetila njegovu srdžbu.
Širila sam veš, pogledala u nebo bez senki, staklo od načara je upilo veliku količinu svetlosti i u sredini, baš i spred oka se pojavio mali žuti krug. Ispred drugog takođe. Dva kruga su se pretvorila u jedan veliki blještav i nimalo prijatan. Sunčanica? Upozorenje? Požurila sam, završila posao i ušla u zamračenu kuću. Krug je narastao i oživeo.
,,Šta si se napravila kao da ne znaš ko sam ja? Jednak među jednakima! Kažeš vrućina, toplota, nemaš ti pojam o tome! Nemoj se truditi da daš odgovor, moćan sam , čitam misli i ne dozvoljavam da mi se smrtnik suprotstavlja.
Grešni ste. Skromnih moralnih vrednosti. Danima vas upozoravam i opominjem. Vi ništa. Počeo sam i da se poigravam, ne biste li prepoznali šta vam je činiti. Opet ništa. Sve gore. Svaki put kad bacate otpad, palite rastinje i uništavate svet koji potpuno zavisi od čoveka tonete sve dublje. Nagledao sam se jada , gorčine i nemoći prirode. Sad imate sunce i njegovu toplotu, pa da vidim kako ćete?
Misliš, na kišu, dajem i kišu, ali kad zaslužite. Trgnite se, podignite, zaboravite na sebe i mislite na druge. Omekšajte svoje srce , možda ćete me smilostiviti. Danas sam udružen sa đavolom, darovani ste paklenim ognjem. Gledam ga kako poskakuje preko krovova kuća i kako od njegove jare ptice imaju otvorene kljunove.
Ne radujem se. Nisam srećan, opet greh tvojih misli...
Ako se smilostivim, ako me se setite,popravite...poslaću i kišu...".
Krug je nestao, toplota je ostala, tama u sobi je postala prijateljska. Ostalo mi je pitanje: Šta učiniti?
Ilustracija slika na svili.
Иде јул, а сунцокрет цвета...Ода сунцокрету:
Сунцокрет сам
Расти и прати сунчеве стазе
дочекуј га јутром уз пев славуја
уз кликтај фазана што између стабала твојих има дом
уз дрхтај срне што лане своје у теби скрива.
У подне усправних леђа, дигнуте главе
одај почаст плавом своду и Сунцу у зениту
с вечери, у радости испрати светлост и на починак пођи,
спреми снагу за нови дан.
Гледам те, поноситог витког, молим:
Покупи моје разбацане мисли
допусти да полетим стазама твојим
да се купам у бљештавилу светлости цвета твог,
засени ме, обоји очи моје, цветом залуди.
Загрли ме, прими под окриље своје
учини да постанем жути лат главе твоје
Дозволи да пратим жуто Сунце с тобом
да кликћем гласом предака својих
што су са длана свога семе твоје уз наду сејали.
Дозволи да с ватрене главе твоје мирис понесем
да певам, да се радујем, дишем
да у рукама држим њиве твоје
да се таласа златно поље другова твојих у мојим очима.
Певаћу с тобом, скрушено пратити стазе твоје
одвојићу душу од тела, постаћу сунцокрет жут.
Сунцокрет сам расцветани, жути
пратим Сунце и певам , певам.
Илустрација слика на свили : Сунцокрети.