Od toga vremena za svako loše delanje se kaže ,,da će sve to pokriti žuta zemlja".
E kod te žute zemlje mora da se zastane. Žuta zemlja koju je još preistorijski čovek otkrio da od nje pravi posuđe.
Glina !
Banja je zanimljiva voda, zelena od trske koja je opasuje i žuta od mulja koji pokriva njeno dno. Kada je vedro onda je voda plava, pohlepno prima boju nebeskog svoda. Ponekad preko nje zaplovi beli oblak, pa se izgubi negde u daljini.
Vazduh do večernjeg posetioca donosi miris zemlje i praiskona. Nekako opipljivo gust i vlažan, on do šetača donosi dah slavne prošlosti i ne baš lepe budućnosti. Usamljena, zaboravljena od meštana, danas umesto da privlači turiste služi kao mesto za napajanje krava i mesto za opuštanje retkog ribolovca. Kako se sama voda nalazi u udubljenju dubine i do dvadesetak metara, strme ivice se izdižu i pružaju veoma lep vidik. Obronci su prekriveni niskom travom i lekovitim biljem. Tu je i neobično plav čičak, deluje prefinjeno i nestvarno, kao da je potekao iz plemenite loze čičaka prošlosti.
O čistoći vode govori i par labudova koji su svoje gnezdo svili na skrovitom ostrvcetu nastalom u jednom delu vodene površine. Neuznemiravane ptice puštaju svoj pev sa retkog drveća i gustog šiblja. Šiblje su u stvari trnjine. Oporo slatkastog ukusa. sazrevaju tek sa prvim mrazevima, a plodovi mogu da stanu u red sa aronijom ili borovnicama. Sve smo to zaboravili.
Mi šetamo malog psa, koji srećno trči, a čupave uši mu vijore na vetru koji sam stvara. Polako hodamo da mu dozvolimo da oseti miris divljine.
Trnjine |
Neki od gline prave skupocene preparate, a mi zatvaramo oči pred neobičnom lepotom. Da li je to nedostatak ideja ili para ko zna. Možda će se jednoga dana naći neko ko će spojiti sve banje u sistem jezera pa početi da pomoću malog voza Ćire posetioce raznsi do Plave banje koja je najveća u kompleksu. Ona je kikindsko kupalište, ali je danas zapuštena i zanemarena. Najviše štete joj nanose ljudi koji dolaze na kupanje. Nemarni su i nezahvalni, ne počiste otpatke koje sami prave, pa dobronamernike dočeka ljudski nemar.
Valjda ćemo se i mi jednom naučiti redu, radu i disciplini.
Нема коментара:
Постави коментар
Dragi prijatelji ukoliko imate komentar na pročitani post slobodno napišite.Hvala!