среда, 8. април 2015.

Starica!


Proleće je uvek lepo. Budi se život, obnavlja se priroda, baš kao u sastavu nekog prvaka. Praznici se nižu.
Gledam staricu kao gura škripavi bicikl sa probušenom gumom. Već odavno ne može da vozi, jer ju je teret godina toliko pritisnuo, a još teži je krst koji nosi na svojim plećima.
Teret sudbine nimalo lak.
Da li je sama?
Dali preživljava tako što gura bicikl? Da li mora svakodnevno da prelazi isto rastojanje od svoga doma do pijačne tezge? Svakakva pitanja mogu prostrujati kroz um prolaznika.
Poznajem baku. Živi sama. Može skromno da preživi od svojih primanja, ali joj nedostaje razgovora. Deca su se već odavno razišla. Već su davno prevazišli ono što zovu  srednje godine i ne mogu da joj pruže utehu. Unuci su daleko , a praunuci još dalje. Često ne postoji ni razumevanje za njene sumnje. Polako joj se brkaju misli u glavi i sve slabije razlikuje javu i san. Jednom je sasvim mala devojčica koja juri beskrajnim livadama svoga detinjstva. Drugi put sa svojim ocem odlazi na beskrajna vojvođanska polja i sakuplja letinu , dok se majka rastaje sa ovozemaljskim bitisanjem. Onda joj se u njenim beskrajno samotnim noćima javlja životni saputnik koji je doziva. Taman kada ispruži ruke on nestaje.
 - Ima još vremena za tebe, draga!
  Ujutro se budi. Hoda sve teže, a misli joj  se kreću sve sporije. Stalno se javlja ista priča, a ona ima potrebu da je nekome ispriča.
 Lakše kreće jer joj bicikl  služi kao podupirač. Na korman bicikla okačna kanta, sa čini mi se bezbroj žutih i belih cvetova. Popucali, raspale se latice u svoj svojoj lepoti. Ostavljaju trag za sobom. Prolećno  mirisno zanosan i pun životne snage.
Baka staje. Kupujem buketić i poklanjam joj desetak minuta. Čujem po o zna koji put istu priču. Nije potrebno ništa da izgovorim, dovoljno je samo klimanje glavom i poneko, da, da.
Okrećem se i idem kući, a  baka već počinje razgovor sa drugim prolaznikom.
Moja kuća oživi od mirisa narcisa. Svežina, lepota i neobično čulno talasanje  oko njih  ponese misli i dušu.
U svojoj dokolici naslikala sam ih na svili. Bele i Žute!

Нема коментара:

Постави коментар

Dragi prijatelji ukoliko imate komentar na pročitani post slobodno napišite.Hvala!